RIJEČ PSIHOLOGA: Pasivni posmatrač ili aktivni učesnik – životne pozicije koje sami biramo
Ljudi su bića koja vole hedonizam i svi se nekako dovijaju da u svom životu postignu što više momenata ispunjenih uživanjem i zadovoljstvom. Ova prirodna ljudska potreba je relativno lako ostvariva u onim trenutcima kada ne postoje neke velike prepreke i ometajući faktori koji će remetiti težnju ka što kvalitetnijem i ljepšem životu.
Ono po čemu se ljudi veoma razlikuju je stav i pozicija koji zauzimaju po pitanju nastalih poteškoća i problema. Neki će u ovakvim situacijama preuzeti odgovornost za rješavanje problema, aktivirati sve raspoložive resurse i preduzeti sve potrebne aktivnosti koje će doprinijeti što povoljnijem razrješenju.
Ono što ovim ljudima daje dozvolu i hrabrost za ovakav životni stav je shvatanje da su poteškoće tokom života očekivane, a da oni sami imaju moć kako bi sa istim što bolje izašli na kraj. Takvi ljudi su svjesni svojih domena što ih ne sprečava da pokušaju čak i u onim situacijama za koje procjenjuju da možda prevazilaze njihove trenutne adaptibilne kapacitete. Takođe, na taj pokušaj se odlučuju jer nisu opterećeni potencijalnim osjećanjem krivice u slučaju da nešto krene po zlu. Oni baš ovakvim životnim stavom često ostvaruju visok kvalitet i zadovoljstvo u životu, budući da nemaju rigidan i ograničavajući stav prema sebi, te tako ostvaruju i veću samosvijest i samopoštovanje što im upravo daje dozvolu da u rješavanju životnih problema zauzimaju aktivan stav uz prisutnu svijest o potencijalnim greškama.
Sa druge strane, ljudi koji nemaju svijest o vlastitim potencijalim i moć u svom životu prepuštaju okolnostima ili drugim ljudima značajno umanjuju šanse da svoj život dovedu bar blizu vlastitih želja i potreba. Oni se lako prepuštaju svim životnim okolnostima i veoma često za sve probleme okrivljuju te okolnosti ili druge ljude.
Kada se dese neke nepovoljne i teške situacije skloni su zauzimanju pasivnog stava uz vjeru da će se već neko drugi postarati oko potencijalnog razrješenja. Prebacujući odgovornost na druge trude se da izazovu samilost i sažaljenje koje će predstavljati izvjesnu potvrdu da oni ipak, nisu toliko mizerni jer njihova samosvijest i samopoštovanje su prilično niski. Kada ljudi odaberu ovakav životni stav, oni imaju predstavu da je linija manjeg otpora prikladnije rješenje koje će ih ponekad i dovesti do cilja, što po njihovom životnom ubeđenju oni sami nikada ne bi ostvarili. Iako se na prvi pogled možda čini kao zadovoljavajuće, zauzimanje ove pasivne životne pozicije osobu vremenom dovodi funkcionisanjana marginama bez prevelikih upliva kako u prijatne, tako i neprijatne životne događaje. Rezultat je hronično nezadovoljstvo životom, frustracija i samokritika koje sve više vremenom utiču na samopoštovanje pojedinca i njegov odnos prema sebi. Kroz osjećaj bespomoćnosti, beznađa, straha i očaja pasivna životna pozicija se sve više učvršćuje u životu pojedinca jer sa povećanjem intenziteta ovih osjećanja sve više se gubi vjera u sebe i svoje potencijale. Iako je ovakav životni stav duboko učitan u ličnosti svakog pojedinca pasivnogživotnog stava, postoji način na koji osoba može prevazići ovu destruktivnu poziciju.
Ono što je važno na samom početku je preuzimanje odgovornosti za vlastite životne postupke, zatim osvešćivanje vlastitih potencijala i granica, te razvijanje svijesti o potencijalnim greškama i davanje sebi dozvola na njih. Nadalje, kroz intenzivan rad na sebi, razvijanje samosvijesti i osluškivanje sebe doprinosi većem uvidu u vlastite potrebe i želje kroz čije ostvarivanje slika o sebi može poprimiti mnoge pozitivne izmjene.
Jelena Berat, TA psihoterapeut, kontakt: savetpsihologa@gmail.com
Novosti plus
