Radovan Ivanović je jedan od najuspješnijih mladih harmonikaša i ponos Republike Srpske

Sa pet godina je počeo svirati harmoniku, da bi sa 13 već imao prvi solistički koncert, učenik je generacije i dvostruki dobitnik Svetosavske nagrade u Banjaluci ali i dobitnik nagrade Grada mladima 2019. za rezulate postignute iz umjetnosti. Ima preko 15 laureata na međunarodnom nivou, a na najvišem svjetskom nivou  tri vicešampionske titule (Kastelfidard – Italija 2013. godine, Klingental – Njemačka maj – 2016. i 2019. godine) i četvrto mjesto na „Svetskom trofeju harmonike“ u Portugalu 2019. godine, a najsvježija je titula „Prve harmonike“ tredicionalnog festivala narodne muzike „Ilidža 2019“ i apsolutnog pobjedinka festivala.

Harmonika koja je donijeta u njihovu kuću, nije bila namijenjena Radovanu, ali će se ispostaviti da je „baš za njega stvorena“.

– Harmonika me je zainteresovala u ranom djetinjstvu, već u petoj godini, a zanimljivo je da je baš taj instrument bio namijenjen mom starijem bratu, ali je ipak dospio u moje ruke i od tada sve kreće, priredbe, upisivanje u nižu muzičku školu, prva lokalna, republička, a onda međunarodna pa i takmičenja svjetskog nivoa, počinje priču o sebi Radovan Ivanović kojeg zbog nevjerovatnog talenta nazivaju i „mađioničar za harmonikom“.

Radovan se prisjeća da je prvo i kako kaže „onako reprezentativno“ naučio svirati „svilen konac“, a nakon toga je nastavio bez poteškoća svirati i zahtjevnija djela i nizati nagrade, koje je teško nabrojati, jer ih ima mnogo.

– Učenik sam IV razreda SMŠ „Vlado Milošević“ u Banjaluci, odsjek harmonika, u klasi profesora Milana Vidovića. Nižu muzičku i Osnovnu školu sam završio u radnom gradu, Banjaluci, kao učenik generacije i dvostruki dobitnik Svetosavske nagrade Grada Banjaluka (u svojstvu najboljeg učenika Osnovne škole i najboljeg učenika Niže muzičke škole). Dobitnik sam i „Nagrade Grada Banjaluka mladima za 2019. godinu“ za rezultate postignute iz oblasti umjetnosti.

Uporedo sa takmičenjima imao je i veliki broj nastupa, a ono čime se posebno ponosi su dva solistička koncerta u prepunoj dvorani Banskog dvora u Banjaluci, sa trinaest i petnaest godina.

– Takmičarski rezultati se ogledaju u velikom broju laureata, kojima i ne znam tačan broj ali mislim da se radi više od petnaest na međunarodnom nivou, a što se tiče rezultata na najvišem svjetskom nivou su tri vicešampionske titule (Kastelfidard – Italija 2013. godine, Klingental- Njemačka maj – 2016. i 2019. godine) i četvrto mjesto na „Svjetskom trofeju harmonike“ u Portugalu 2019. godine, na kojem sam se, moram priznati, nadao većem uspjehu, ali postoji mnogo faktora koji utiču na završni plasman na svim ovim takmičenjima. Za mene je najbitnija stvar da sam na svakom od navedenih takmičenja u potpunosti ispoštovao zahtjeve mog profesora i da sam lično bio zadovoljan svojom izvedbom kompozicija, a lični dojmovi i utisci žirija sastavljenih po različitim mjerilima su nešto o čemu se ne treba raspravljati.

 

 

Prezadovoljan je postignućima i kaže da nastavlja istim tempom jer mašta o nekim novim izazovima.

– Mislim da sam vaćinu svojih želja, u smislu harmonike, već ostvario, a neki planovi za dalje se odnose na nastavak takmičenja, koncerte, nastavak školovanja, naravno na Muzičkoj akademiji, njegovanje tradicionalne narodne muzike čime bih jednog dana stekao uslove da prenosim svoja znanja na mlađe generacije.

Iz velike ljubavi prema tom instrumentu, ali i umijeća, voli da pokaže da se na harmonici mogu svirati brojni žanrovi.

– Ja se trudim da sviram sve žanrove muzike jer harmonika kao instrument to omogućava, ali ono čemu sam se do sada najviše posvećivao su klasična muzika koja zahtjeva sistem školstva i naravno kvalitetna narodna muzika koju sviram za svoju dušu, a ako želimo biti iskreni većina djece na našim prostorima počinje harmoniku svirati baš iz želje da svira narodnu muziku. Kada govorimo o narodnoj muzici želio bih napomenuti da se trudim da i narodnu muziku interpretiram na jedan kvalitetan način što potvrđuju i brojna priznanja u segmentu narodne muzike, a najsvježija je titula „Prve harmonike“ tradicionalnog festivala narodne muzike „Ilidža 2019“ i apsolutnog pobjednika festivala.
Ono čime se takođe ponosim je i to da sam u saradnji sa MŠ „Vlado Milošević“ (profesorom Miroslavom Vukelićem i Orkestrom MŠ) i tonskim studijom RTRS 2018. godine snimio moje prvo narodno kolo pod simboličnim nazivom „Laureat kolo“.

 

Pričati sa harmonikašem o tome kakav je harmonika instrument je kaže nezahvalno.

– Svaki će vam reći da je to najbolji instrument, da je to instrument koji daje nevjerovatne mogućnosti u muzičkom smislu. Svirate melodiju, pratnju, dajete dinamiku, sve na jednom istrumentu. Naravno, ovo će vam reći harmonikaši koji vole muziku, harmoniku, koji su zaljubljeni u svoj instrument jer to vam je slično kao sa djevojkom, kad se zaljubite svi mogu da vam pričaju kako tu nešto ne štima, ali vama je najbolja.

 

Radovan ima vremena i za neke druge aktivnosti, a kad je riječ o harmonici, ona je ipak na prvom mjestu.

– Pored harmonike, koju ne mogu smatrati hobijem nego svojim životnim opredjeljenjem, ono čime sam se bavio iz hobija su tekvondo, posebno u djetinjstvu, zatim fudbal, košarka koje volim i igram kad god za to imam vremena, naravno uvijek pazeći da ne dođe do povrede prstiju što bi bilo problematično za sviranje harmonike.

Generalno, da biste se bavili umjetnošću na ozbiljan način morate imati bezrezervnu podršku porodice, prijatelja, nastavnika, muzičke škole a onda i društvene zajednice, kaže Radovan.

– Ja moram priznati da imam sreću da ta podrška nije izostala. Trenutno, što se tiče klasične muzike, imam veliku podršku mog profesora Milana Vidovića, a što se tiče narodne muzike ne izostaje podrška gospodina Ljubiše Pavkovića koji na najbolji mogući način prenosi svoja znanja na mene i koji je jedan od mojih uzora u narodnoj muzici. Odlasci na takmičenja pored toga što zahtijevaju opsežne pripreme u muzičkom smislu zahtijevaju i finansijka sredstva u čemu sam sve ove godine imao podršku od strane institucija Republike Srpske i Grada Banjaluka. Moram napomenuti da je odlazak na poslednje takmičenje u Portugal u potpunosti finansirao Kabinet Predsjednika Vlade Republike na čemu im se javno želim zahvaliti.

 

A o onoj vječitoj dilemi koliko je presudan talenat, a koliko rad, on iz iskustva šalje svoju poruku.

– Pored talenta koji je možda urođen, uspjeh zahtijeva mnogo rada. Morate biti spremni da sa instrumentom provodite i više sati dnevno. Veoma bitna stvar je da imate kontinuitet u radu, da svakodnevno provedete barem sat vremena uz instrument, a kada su u pitanju pripreme za takmičenja onda i više sati dnevno morate posvetiti instrumentu.

 

D. LALIĆ

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *