Proveli smo dva dana u Sofiji i kupio nas je njen nenametljivi šarm !
Neobičan spoj starog i novog, antike i socijalizma.Grad istorije i parkova koji raste, a ne stari.
Bugarska prestonica Sofija je jedan od onih gradova koji vas osvoje nepretenciozno, polako, ali sigurno. Dovoljna su dva dana da osetite njen ritam, a opet premalo da istražite sve njene slojeve, od antičkih ostataka do modernih kafića koji mirišu na sveže, još tople kifle.
Od Sofije nas deli nekih 400 kilometara, što je nekoliko sati vožnje ili let od svega sat vremena. Svakako, dovoljno blizu, ali i dovoljno daleko kada želite da se odmorite, resetujete i vidite nešto novo.

Foto: K. Obradović
Šetnja kroz srce grada
Kako nam kratko vreme boravka nije dozvoljavalo veliki obilazak, ovog puta smo odlučili da se fokusiramo na strogi centar grada. A on se najbolje otkriva pešice. Takođe, na svu sreću veliki deo glavnih atrakcija nalazi se baš u centru.
Kako je Bugarska još 2007. godine ušla u Evropsku uniju i na prvi pogled je jasno da se prilično ulagalo u gradsku infrastrukturu.

Foto: K. Obradović
Ulice su široke, zgrade uređene, a istorija se vidi na svakom koraku. Pa, tako možete obići antičke iskopine Serdika, pa do modernog trga Nezavisnosti, gde dominiraju impozantne zgrade iz vremena socijalizma.

Foto: K. Obradović
Najstarija građevina iz 4. veka
Rotunda Svetog Đorđa smatra se najstarijom građevinom u Sofiji i datira iz 4. veka nove ere, kada su je podigli Rimljani. Nalazi se u dvorištu između hotela „Šeraton“ i zgrade Predsedništva, skrivena među modernim zdanjima, ali i dalje odiše duhom drevnog vremena.
Iza rotunde mogu se videti ostaci antičke Serdike iz 2. veka, što je jedan od retkih sačuvanih tragova rimskog prisustva na ovom području.
Crkva je ranohrišćanskog porekla, a veruje se da je podignuta na mestu nekadašnjeg paganskog hrama. Unutrašnjost krase freske oslikane u više različitih epoha – od 10. do 14. veka, što joj daje poseban istorijski značaj.

Foto: K. Obradović
Tokom turske vladavine, od 16. do 19. veka, zgrada je služila kao džamija. Kasnije je, u bombardovanju Sofije pred kraj Drugog svetskog rata, pretrpela znatna oštećenja. Danas je rotunda u potpunosti restaurirana i ponovo blista u svom izvornom obliku. Ulaz u crkvu je slobodan i besplatan za sve posetioce. Ipak, u samoj crkvi je zabranjeno fotografisanje.
Impozantna crkva Aleksandar Nevski
Na samo nekoliko minuta hoda nalazi se monumentalna crkva Aleksandar Nevski, simbol Sofije i jedna od najvećih pravoslavnih crkava na Balkanu.
To jest, po veličini druga pravoslavna građevina na Balkanskom poluostrvu, odmah iza Hrama Svetog Save u Beogradu.

Foto: K. Obradović
Njena zlatna kupola blista na suncu, a unutrašnjost odiše spokojem i tišinom. Freske su tamne, patinirane vremenom, a miris tamjana i sveća stvara osećaj da ste kročili u drugo doba.
Fotografije možda mogu da dočaraju lepotu, ali ne i onu tihu snagu koju osećate kada stojite ispod njenih svodova.

Foto: K. Obradović
Ime je dobila po Aleksandru Nevskom koji je bio svetac-zaštitinik Aleksandra II, ruskog cara koji je po mnogo čemu zaslužan za bugarsku nezavisnost i konačno oslobođenje od Otomanskog carstva 1879. godine.

Foto: K. Obradović
Crkva Svete nedelje čuva mošti kralja Milutina
Iznad Sofije uzdiže se planina Vitoša, na čijim vrhovima je sneg tokom cele godine, pa je to bio slučaj i sada u oktobru. Njen vrh ima 2.290 metara, a prestonica Bugarske smeštena je u njenom podnožju.
A u samom centru Sofije, nedaleko od poznatog bulevara Vitoša, nalazi se crkva koja privlači pažnju brojnih turista iz Srbije i regiona. Razlog je izuzetno značajan, u njenom oltaru počivaju mošti jednog od najznačajnijih srpskih srednjovekovnih vladara, kralja Stefana Uroša II Milutina.

Foto: K. Obradović
Prema istorijskim zapisima, oko 1460. godine vladika Silvanije doneo je odluku da mošti kanonizovanog kralja budu prenete u Bugarsku. Na taj korak odlučio se zbog sve veće otomanske pretnje koja je u to vreme zahvatila čitavu Srbiju, kao i zbog epidemije kuge koja je harala tim područjem.
Nakon što su mošti više puta menjale mesto boravka i bile smeštane u različite crkve i manastire, svoj trajni dom našle su u Crkvi Svete Nedelje u Sofiji. Upravo zbog toga, ovaj hram među vernicima je poznat i pod drugim imenom – Crkva Svetog Kralja.

Foto: K. Obradović
Ukusi Sofije
Sofija ima i gastronomski šarm. Restorani i bistroi u centru nude zanimljiv spoj balkanske i mediteranske kuhinje, a obavezno probajte banicu, tradicionalnu pitu sa sirom. Ljubitelji mesa neće pogrešiti ni sa bugarskim ćevapima ili jagnjetinom iz peći.

Foto: K. Obradović
Grad koji spaja staro i novo
Nažalost, ovog puta nismo imali vremena da obiđemo Borisovu bašta, najveći i najlepši park u Sofiji. U blizini se nalazi i Nacionalni teatar „Ivan Vazov“, jedno od najlepših zdanja u Sofiji, sa prostranim trgom i fontanom ispred. Kažu da se tu najviše oseća duh grada — deca se igraju, ulični svirači sviraju gitaru, a lokalci uživaju u razgovoru uz espreso. Ali, to ostavljamo za neku sledeću posetu.

Foto: K. Obradović
Ono što Sofiju čini posebnom jeste spoj kontrasta, staro i novo, istok i zapad, pravoslavni mir i moderna svakodnevica. Na jednom ćošku stara džamija iz osmanskog perioda, na drugom savremeni tržni centar i mural mladih umetnika.

Foto: K. Obradović
Iako možda nije tipično turistička destinacija, Sofija ima dušu. Dovoljno autentičnu da vas natera da joj se vratite.
Ako planirate kratak odmor, Sofija je odlična za vikend putovanje. Blizu je, pristupačna, sigurna, i puna skrivenih kutaka koje vredi otkriti. Ovaj grad možda nije glamurozan, poput Pariza i Rima, ali ima ono što je mnogo važnije: iskreni šarm.

Foto: K. Obradović
izvor : 24 Sedam
