Ako ste ikad maštali o pravom zimskom godišnjem odmoru, daleko od civilizacije i moderne tehnologije, Laponija će definitivno ispuniti sva vaša očekivanja.

Prije nekoliko godina ondje me odvela prijateljica koja se iz Zagreba preselila u Stockholm, a s obzirom na to da sam već prije bila u švedskoj prijestolnici, odlučile smo provesti barem dva dana u Jukkasjärviju, bajkovitom selu koje administrativno pripada gradu Kiruni i pokrajini Lappland, ima 800-tinjak stanovnika i leži kojih 150 do 200 kilometara sjeverno od Arktičkog kruga.

Upravo ondje djeluje Nutti Sámi Siida, fantastična turistička tvrtka s nezaboravnim iskustvima ukorijenjenima u tradicijama naroda Sámi.

Autohtoni narod Sámi, ili Saami, nastanjuje sjever Norveške, Švedske, Finske i Rusije, bavi se lovom i ribolovom, čvrsto vjeruje da priroda ima dušu i živi u skladu s njom. Poštuju divljinu, po njoj se kreću tiho i mirno, a svoj nacionalni dan slave 6. veljače.

Imaju i vlastiti parlament, a samo za snijeg koriste više od 300 različitih naziva! Narodne nošnje, kofte ili gákti, krase im crvena, zelena, plava i žuta boja, a uzorci i ukrasi na istima označavaju geografsko podrijetlo osobe i povijest njezine obitelji.

Tvrtku iz ove naše priče, Nutti Sámi Siidu, osnovao je Nils Torbjörn Nutti, samski uzgajivač sobova iz sela Saarivuoma Sami, u suradnji s partnericom Carinom Pingi, koja potječe iz sela Gabna Sami.

Oboje su odrasli čuvajući sobove oko Jukkasjärvija, a njihova duboka povezanost s kulturnom baštinom naroda Sámi, kojem i sami pripadaju, inspirirala ih je da svoj autentičan način života podijele s posjetiteljima iz čitavog svijeta.

S njima možete posjetiti muzej na otvorenom, hraniti sobove, uživati u vožnji saonicama koje vuku upravo ti maloprije spomenuti životinjski pomoćnici Djeda Božićnjaka, loviti ”auroru borealis” ili polarnu svjetlost, kušati izvrsne samske specijalitete, spavati u tradicionalnom samskom šatoru zvanom Lávvu i buditi se u divljini dok se oko vas šetaju sobovi…

Naravno, budite spremni na ekstremno niske temperature i hladnoću koja doslovce paralizira. Naime, živa u termometru ondje se zimi spušta i do minus 30 stupnjeva Celzijevih, no dobra vijest je ta što na mnogim mjestima u gradu možete unajmiti kvalitetnu odjeću u kojoj ćete bez problema moći boraviti na otvorenom.

Nas je to spasilo, ali ipak smo jedva čekale sjesti negdje na toplo i ugrijati se uz šalicu čaja ili kuhanog vina.

Osim toga, prosinac u Kiruni prilično je mračan. Prirodnog svjetla nema ni u 11 sati, ali zato kristalno bijeli snježni nanosi stvaraju čarobnu atmosferu u kojoj je jednostavno nemoguće ne uživati.

Po dolasku u Jukkasjärvi, prvo smo posjetile Markanbáiki, muzej na otvorenom posvećen samskoj kulturi, koji nam je otkrio kako su nomadi iz naroda Sámi nekoć živjeli na Arktiku, u skladu s prirodom, slijedeći ritam čak osam godišnjih doba.

Tu je i šarmantna trgovina rukotvorinama, u kojoj kupnjom ručno izrađenih suvenira (neki od njih su unikatni predmeti od rogova i sobove kože te samski srebrni nakit), jedinstvenih za ovu švedsku regiju, podržavate lokalne obrtnike.

A tik do nje nalazi se i Ovttas, restoran spore hrane u kojem će vam domaćini, uz toplinu vatre koja pucketa i umiruje, servirati ukusne ručkove i tradicionalnu kavu.

Njihov jelovnik spaja klasične samske recepte s modernim utjecajima i koristi lokalne sastojke poput sobova, ribe iz rijeke Torne te šumskog voća. Vlasnici su posvećeni očuvanju tradicionalnih tehnika poput dimljenja i sušenja, osiguravajući da svako jelo nosi bit samske kulinarske baštine. Zanimljiv je i podatak da samsko ime sela Jukkasjärvi glasi Čohkkiras, što zapravo znači ”mjesto susreta uz vodu”, raskrižje na kojem su se putevi križali i sudbine spajale. I baš tako je i danas.

Fantastičan ekoturizam Nutti Sámi Siida gostima nudi i jedinstven smještaj u neposrednoj blizini stada sobova. Za autentično i apsolutno nezaboravno arktičko iskustvo možete birati između tri opcije.

To su Stohpu ili samska šumska/planinska koliba, Goahti ili moderan samski šator i Lávvu, tj. tradicionalan Sami šator. Mi smo izabrale Goahti s platnenim šatorskim krovom i izoliranim zidovima.

Imale smo mekane krevete i kamin oko kojeg smo na smjene dežurale čitavu noć i iako smo strahovale od hladnoće, bilo nam je iznenađujuće toplo. Za Lávvu nismo bile dovoljno hrabre, ipak je to avantura za izdržljive i iskusne!

Naime, u tom šatoru spava se direktno na brezovim granama i kožama sobova… Zvuči primamljivo, ali bojim se da nama ne bi pomogla ni mekana i topla vreća za spavanje koju dobijete uz maloprije navedeno.

Sve u svemu, ovo iskustvo na sjeveru Švedske ne bih mijenjala ni za što na svijetu. I dan-danas pamtim trenutak kad sam se usred noći probudila i trčala do zajedničke kućice u kojoj smo mogle koristiti kuhinju… Baš tad na nebu je sramežljivo zaplesala polarna svjetlost i ostavila me bez daha.

Još dugo nisam mogla zaspati od sreće i uzbuđenja, a onda me ujutro, čim sam otvorila oči, dočekao još jedan čaroban prizor. Deseci sobova na svega nekoliko metara od nas, nestvarno lijepi i veličanstveni, uživaju u svom doručku!

Jedno je sigurno, Jukkasjärvi je mjesto na kojem vam ne treba Wi-Fi, ono vas tjera da budete istinski prisutni u trenutku, da se povežete i doživite zajedništvo, baš kao što su to stoljećima prije činili Sámi od kojih možemo puno toga naučiti…