Prela i sijela: Čuvari tradicije i kulturnog identiteta !
U prošlim vremenima, prela i sijela bila su nezaobilazni dijelovi socijalnog života u seoskim zajednicama, naročito tokom zimskih mjeseci kada su duge noći pružale više vremena za okupljanje.
Ova tradicija održavala je veze među ljudima i omogućavala očuvanje kulturnog identiteta. Mladići i djevojke su kroz prela i sijela imali priliku da se bolje upoznaju, što je često vodilo budućim brakovima.
Hercegovačka kultura, obilježena guslama i epskim pjesmama, često je davala prelima i sijelima naglašen epski i herojski ton. O običajima i značaju prela i sijela za portal Banjaluka.net govorila je dr Irena Medar-Tanjga, etnolog i profesor Univerziteta u Banjaluci. Besjedu na ovu temu održaće u ponedjeljak, 10. februara u KC Banski dvor u organizaciji Udruženja Hercegovaca u Banjaluci.
Kako su prela i sijela bila organizovana u prošlim vremenima? Koji su ključni elementi tih okupljanja?
Medar-Tanjga: Prela i sijela su tradicionalna okupljanja u večernjim satima, naročito tokom zimskih meseci kada su noći duže, a ljudi imali manje posla u polju i više slobodnog vremena. Ova okupljanja sazivana su s ciljem obavljanja ženskih ručnih radova, prvenstveno vezanih za tekstilnu radinost. Na prelo se išlo da se nešto uradi za sebe ili za druge, ali i radi pjesme i veselja. Najčešće su se održavala u kućama domaćina koji su imali dovoljno prostora da prime goste. Ključni elementi ovih okupljanja bili su:
-Radna/ekonomska komponenta – Prela su bila vezana za poslove poput predenja vune, tkanja i drugih ženskih ručnih radova, dok su sijela češće bila prilika za druženje bez nužnog rada.
-Socijalna/društvena komponenta – Druženje i zabava bili su važan segment ovih običaja. Ljudi su pričali priče, pjevali, igrali, recitovali epske pjesme ili pripovijedali anegdote. Mlađi su učili od starijih kroz razgovore i pjesme, čuvajući tako kulturno nasljeđe zajednice. Mladići i djevojke su kroz prela i sijela imali priliku da se bolje upoznaju, što je često vodilo budućim brakovima. Pored seoskih zborova, vašara i krsnih slava, ovo su bile zgodne prilike za upoznavanje i druženje mladih, a sve pod nadzorom starijih (roditelja, rodbine i prijatelja).
Da li su ta okupljanja imala uticaj na opšti stav zajednice o nekoj stvari?
Medar-Tanjga: Prela i sijela su igrala ključnu ulogu u socijalnom životu zajednice. Osim što su omogućavala druženje i razmjenu vijesti, imala su i uticaj na oblikovanje stavova zajednice. Na njima su se donosili kolektivni stavovi o važnim pitanjima, prenosile moralne vrijednosti i njegovala pripadnost grupi. Kroz epske pjesme i priče učvršćivalo se pamćenje o istorijskim događajima i junacima, dok su razgovori o običajima jačali zajednički identitet.
Da li su se prela i sijela razlikovala od regije do regije? Kakvo bi to bilo tipično hercegovačko prelo?
Medar-Tanjga: Iako su prela i sijela bila rasprostranjena širom srpskih zemalja, suštinskih razlika u njihovom obliku i sadržaju nije bilo. Tipično hercegovačko prelo održavalo se u kamenim kućama sa ognjištem, oko kojeg su se okupljali domaćini i gosti. Hercegovačka kultura, obilježena guslama i epskim pjesmama, često je davala prelima i sijelima naglašen epski i herojski ton. Priče o hajducima, junacima i nekadašnjim bitkama bile su nezaobilazan dio ovih okupljanja. Osim toga, obavezno bi se služila tradicionalna hrana poput pršuta, sira iz mijeha i pogače, uz domaća pića – rakiju i vino.
Banjaluka.net: U kom obliku danas žive prela i sijela, zašto je važno da njegujemo njihov tradicionalni oblik?
Medar-Tanjga: Danas su tradicionalna prela i sijela uglavnom nestala iz svakodnevnog života, ali i dalje opstaju u određenim oblicima, najčešće kroz kulturne manifestacije, folklorne večeri i tematske programe u etno-selima i muzejima. Ove običaje njeguju kulturno-umjetnička društva i udruženja građana posvećena očuvanju kulturnog identiteta.
Savremeni način života, razvoj tehnologije i urbanizacija smanjili su potrebu za ovakvim okupljanjima, ali njihovo očuvanje ostaje važno. Prela i sijela jačaju kulturni identitet kroz prenošenje običaja, jezika i tradicionalne umjetnosti, pružaju autentično iskustvo koje može doprinijeti razvoju kulturnog turizma i omogućavaju očuvanje zajedništva kroz direktnu interakciju među ljudima.
Iako su moderni oblici komunikacije preuzeli mnoge funkcije nekadašnjih okupljanja, njihova vrijednost za očuvanje tradicije i identiteta zajednice ostaje neprocjenjiva. Očuvanje i prezentovanje ovih običaja ne samo da doprinosi kulturnom razvoju, već omogućava budućim generacijama da se upoznaju s načinom života svojih predaka.
Pisala: Marina Majkić Miletić
