Posjetili smo najstariju zagrebačku pizzeriju u kojoj smo kao djeca pojeli prvu pizzu u životu !
U njoj vrijeme kao da je stalo, ali pizze su i dalje ukusne.
Novinarka i fotograf vratili su se u pizzeriju Purger, koja od 1979. radi na istom mjestu na Trešnjevci, a u kojoj su prije nekoliko desetljeća pojeli prvu pizzu u životu.
Nekad, kad se išlo na pizzu, to je bio događaj. Prije 20, 30 i više godina, pizza nije bila česta i lako dostupna hrana, koja se naručuje kad nemamo volje kuhati ili jede u hodu. Istovremeno, pizza nije bila gurmanski doživljaj, nije se znalo za fermentaciju tijesta, razlike između napoletane i romane, kao ni zašto je baš rajčica San Marzano najbolja za umak.
U ta davna vremena, pojam za pizzu i pizzeriju nama u Zagrebu, koji smo odrasli u zapadnom dijelu grada, na Trešnjevci ili u okolnim kvartovima, bila je pizzerija Purger. Kolega fotograf i ja, sada na početku 40-ih, vratili smo se na mjesto na kojem smo kao djeca prvi put u životu pojeli pizzu. I kao da smo ušli u vremeplov…
PIZZERIJA PURGER I DALJE JE ISTA, I INTERIJEROM I PONUDOM
Pizzerija Purger na istom mjestu radi od 1979. godine i najstarija je zagrebačka pizzerija koja i dalje radi. Mi smo ju pohodili u devedesetima, a od tada do danas ostala je, čini nam se, apsolutno ista. Na nezgrapnoj lokaciji, na prometnoj Ozaljskoj ulici, bez terase i parkinga, danas bi teško uspjela. No tada je bila apsolutni hit i mjesto koje je u Zagreb donijelo dašak Italije. Mijenjali su se trendovi, svijet se mijenjao rekordnom brzinom, a Purger je ostao na istom mjestu, s istim interijerom, i istom ponudom.

Pizzerija Purger, interijer (Foto: Krešimir Čižmek)
PRVA PIZZA KOJU SMO IKAD POJELI U ŽIVOTU U VRIJEME KAD JE OBIČNA CAPRICIOSA BILA ATRAKCIJA
Moja sjećanja na Purger sežu do osnovne škole, sredina je devedesetih, a ja s prijateljicom ponosno prvi put idem na pizzu stišćući u ruci novac koji mi je mama dala za tu svečanu priliku. Krešo, fotograf, ima još življa sjećanja jer je živio u neposrednoj blizini Purgera. Odlazak na pizzu bio je obiteljski događaj, a o večerima uz vruću pizzu nakon svirke i izlaska pričao mu je i otac. Oboje pizzu pamtimo kao finu, mirisnu, sočnu… Ali činjenica je da ju tada nismo imali s čim usporediti. Zato nas je jako zanimalo kakav će dojam ostaviti danas.
Pizzerija Purger nalazi se na Ozaljskoj ulici (Foto: Krešimir Čižmek)
ČINI NAM SE DA U 46 GODINA NISU PROMIJENILI NI FONT NA STAKLU
Pizzerija Purger mjesto je na koje biste teško naišli slučajno, pogotovo u posljednjih 15-ak godina otkako su Ozaljskoj, Tratinskoj i ovom dijelu Trešnjevke zaštitni znak derutni izlozi i plakatima prekriveni podsjetnici na nekadašnje trgovine, obrte i radnje kojih je kvart bio pun. Nalazi se na Ozaljskoj, u blizini Parka stara Trešnjevka, a kako joj se približavamo prvo primjećujem onaj isti znak i isti font na natpisu na staklu kao prije dvadesetak godina. Ne vjerujem da u 46 godina postojanja nisu morali obnoviti natpise na staklu, ali taj retro font očito su odlučili zadržati.

Foto: Krešimir Čižmek
MASIVNE DRVENE KLUPE I SLIKE STAROG ZAGREBA NA ZIDOVIMA
Prelazimo prag pizzerije i u trenu kao da smo se vremenskim strojem vratili nekoliko desetljeća u prošlost. Čak sam sigurna da u kutu, pored prozora, prepoznajem stol za kojim sam devedesetih sjedila s prijateljicom. I dalje su tu teške drvene klupe, na kojima je, međutim, iznenađujuće udobno sjediti. Zidove krase crteži starog Zagreba, ponosno su izvjesili i priznanje za 40 godina rada iz 2019. Odmah primjećujemo da je kuhinja otvorenog tipa, da se priprema pizze može promatrati, što svakako ulijeva povjerenje.

Foto: Krešimir Čižmek
ODABIREMO CAPRICIOSU, OBIČNU MIJEŠANU PIZZU KOJU SMO JELI I PRIJE 25 GODINA
Iako je vrijeme ručka, u restoranu nema nikoga. Konobarica, pizza majstor i mi. Do kraja našeg boravka, doći će još jedna gospođa i naručiti calzone pizzu i pivo. To na prvu ne djeluje obećavajuće, ali konobarica nam govori da nekad zna biti gužva, pogotovo popodne. Samo, valjda, nismo pogodili tajming.

Foto: Krešimir Čižmek
Jednoglasno odlučujemo da ćemo uzeti capriciosu, klasičnu miješanu pizzu kakvu smo jeli kao djeca, a za drugu smo odabrali onu koja nosi ime pizzerije: Purger pizzu s rajčicom, sirom, špekom, lukom i jajem. Gledamo kako se pizze pripremaju i pokušavamo odrediti kad je tko od nas zadnji put bio ovdje. Na faksu, zaključujemo, više nismo išli ovdje, znači radi se u najboljem slučaju o kraju devedesetih ili početku dvijetisućitih. Dakle 25 godina je prošlo sigurno, a možda i više.

Pizzerija Purger na stolovima ima plastični, starinski jelovnik (Foto: Krešimir Čižmek)
MOŽE LI OVA PIZZA BITI DOBRA SAD KAD SU SE TRENDOVI I UKUSI PROMIJENILI?
Mene dok čekamo muči još jedna misao. Što ako mi pizza ne bude fina? Navikla sam se i ja u međuvremenu na tanko, hrskavo tijesto i lagane nadjeve, omiljena kombinacija mi je s pršutom, rikulom i cherry rajčicama, odmah prepoznajem kad netko štedi na dobroj mozzarelli i šunki. Možda sam postala „prefina“ za ovu pizzu? Što bi ona uzbuđena i ponosna osnovnoškolka s dvadesetak kuna u džepu rekla na taj moj snobizam?

Foto: Krešimir Čižmek
PIZZA JE KLASIČNA, ALI ODLIČNA: TIJESTO NIJE PRETEŠKO, A SIR NIJE PREVIŠE MASTAN
Pizze stižu pred nas i sve brige nestaju. Izgledaju super, kao normalne pizze, koliko god to blesavo zvučalo. Nema na njima, naravno, mortadele i pistacija, crnih maslina i grana padana, ali na takvu se pizzu ne dolazi ovdje. Ovdje se dolazi na pizzu kakva je nekad bila. I već prvi zalogaj uvjerio nas je da je i dalje dobra.

Foto: Krešimir Čižmek
Tijesto nije teško, čega sam se najviše bojala, a sir nije premastan. Naribana šunka, koju stoljećima nisam vidjela na pizzi, sad me čak i razveselila, a prvi put nakon dugo, dugo vremena na pizzi sam jasno osjetila miris origana. Capriciosa je fina, ima okus jednostavnosti i djetinjstva, i sigurna sam da to iz mene ne progovara samo nostalgija. I pizza kuće, Purger, bila je dobra, zasitnija od miješane, ali s finim omjerom sastojaka.

Foto: Krešimir Čižmek
ZAŠTO PURGER NIJE JEDAN OD ZAŠTITNIH ZNAKOVA ZAGREBA?
Dok uživamo u pizzi i prisjećamo se epizoda iz djetinjstva koje su se ovdje odigrale, razmišljamo i o tome kako bi ovo mjesto trebalo postati jedno od zaštitnih znakova Zagreba. Kad vam netko dolazi, a vi mu kažete: idemo u lokal u kojem je već 46 godina interijer isti, pizza je dobra, a još k tome nosi ime Purger i ima slike Zagreba po zidovima. Pa može li zagrebačkije od toga? Ljudima se očito sviđa što ima karakter i ne podilazi trendovima. S gotovo 750 recenzija na Googleu, drže odličnu ocjenu 4,7.

Zidove krase slike i crteži zagrebačkih znamenitosti (Foto: Krešimir Čižmek)
VREMENA SE MIJENJAJU, A PURGER OSTAJE ISTI. A TO MOŽDA I NIJE LOŠE
Jedno je sigurno. Vremena se mijenjaju, stižu novi trendovi, razvijaju se novi ukusi i preferencije, a Purger ostaje isti. S jedne strane, to znači da ga može pregaziti vrijeme, a s druge strane, on može upravo tu svoju retro filozofiju okrenuti u svoju korist i učiniti svojim prepoznatljivim obilježjem. Nakon ovog posjeta, koji sam možda i predugo odgađala, nadam se da će ovaj drugi scenarij pobijediti. A ja ću svakako sljedeći put, sad kad znam da su pizze i dalje dobre, nekog gosta dovesti u najstariju i najpurgerskiju pizzeriju u Zagrebu.
Pizzerija prima samo gotovinu i nema opciju dostave
Pizzerija Purger
Adresa: Ozaljska 68, Zagreb
Radno vrijeme: pon-pet od 10 do 22 sata, sub od 12 do 22, ned od 12 do 21: 30.
Cijene: Capriciosa stoji 9,80 eura (mala 8,60), pizza Purger 10,50 (mala točno 1 euro manje), a od ukupno 24 vrste pizza najskuplja je Verona koja stoji 13 eura s mozzarellom, pršutom, rikulom, crnim maslinama i papričicama sa sirom. Čak osam velikih pizza a jelovniku stoji manje od 10 eura. Osim pizza, u ponudi je još samo pet vrsta lazanja.
Izbor i cijene pića: industrijska velika piva su 3,20 (Ožujsko, Karlovačko, Pan…), a imaju i 5th element ABA za 4,20. Kava je 2,20, cola 3 eura, decilitar vina 1,5 eura, a litra mineralne 5 eura.
Web stranica: www.pizzeriapurger.hr
Važno! Pizzerija prima isključivo gotovinu i nema opciju dostave, ali možete doći po pizzu i uzeti ju za van.
izvor : putnikofer,hr.

