Posjetili smo jedan od najmanjih gradova u Italiji!

Val d’Orcia vjerojatno je najpoznatije područje na svijetu. Možete na prvu pomisliti da pretjerujemo jer vam ime i nije toliko poznato, ali prizor iz Toskane, s valovitim brežuljcima, vijugavom cestom s drvoredom čempresa te imanjem Podere Belvedere na vrhu, barem jedanput se pojavio kao pozadinskih slika na vašem računalu ili ste ga vidjeli bar u jednom filmu.

Scene Val d’Orcie možda su najpoznatiji iz filma Gladiator, kada se Russell Crowe u potresnoj sceni vijugavom cestom vraća prema svojoj kući. Poznati redatelj Ridley Scoot također ovo područje uzima za prikaz Elizejskih polja, odnosno raja, što vjerujemo, sasvim dovoljno govori o posebnosti ovog mjesta.

Iza te nezaboravne scene, na sljedećem brežuljku, otkriva se vidik na talijanski gradić San Quirico d’Orcia. Uski put uzbrdo vodi do zidinama omeđenog grada koji leži na uzvisini. Iako se dijelom ovog grada smatra i nešto šire područje, srednjovjekovna povijesna jezgra se rasprostire na svega 400 do 500 metara duljine i 200 do 300 metara širine.

Ovo je jedno od najmanjih mjesta u ovom području pa često ostaje izvan fokusa mnogih putnika. San Quirico d’Orcia je toliko mali da ne znaju bi li ga zvali gradom ili selom, vjerojatno je jedan od najmanjih gradova u Italiji, ako uzmemo u obzir samo povijesnu jezgru.  Ipak, bez obzira na njegovu veličinu,  ako se nađete u blizini, nikako nemojte propustiti ovaj šarmantni gradić, možemo vam jamčiti da će to biti iskustvo koje ćete dugo pamtiti.

Grad ima četiri ulaza, a mi smo došli sa sjeverozapadne strane. Samo nekoliko koraka naprijed, čim prođete ispod debelog kamenog luka otvara se pogled na najvažniji sakralni spomenik u gradu. Naime, radi se o crkvi Collegiata di San Quirico, veličanstvenom primjeru romaničke arhitekture iz 13. stoljeća s tri portala izrađena u tri različita stila. Taj prizor nas je toliko očarao na samom početku da smo odlučili sjesti pored obližnjeg zdenca i na suncu polako upijati atmosferu ovog neobičnog gradića.

Očekivali biste da mali turistički grad usred Italije, s jako dobrom reputacijom, petkom u popodnevnim satima živi punim plućima, ali to ne vrijedi za San Quirco. Naprotiv, grad je bio potpuno uspavan i tek se pokoji prolaznik našao na ulicama. Promatrajući tako opustjele ulice, nismo se razočarali, čak naprotiv, dobili smo dojama da ovaj grad nema nikakvu želju nametnuti se ili dokazivati.

Njegova ljepota sasvim je dovoljna da shvatite njegovu vrijednost, bez rijeka turista. Nakon što smo se malo odmorili, upustili smo se u istraživanje. Ponovno smo ostali smo pomalo zbunjeni dok smo provirivali kroz izloge dućana, turist info biroa i kafića koji su zjapili skoro potpuno prazni.

Kasnije smo saznali da se radilo se o nekoj čudnoj talijanskoj „siesti“ koja traje skoro cijeli dan, a grad zapravo živio samo u ranim jutarnjim i večernjim satima.

Prije nego smo doznali za “siestu”, poželjeli smo nešto pojesti pa smo na glavnoj ulici svratili u restoran. Sjeli smo na terasu i čekali da nas netko posluži, to se, naravno, nije dogodilo. Kada smo ušli unutar restorana da pronađemo nekoga od osoblja, sam vlasnik nam je, pomalo iživciran našim upitom, objasnio kako sada nije vrijeme za obrok i da se večera poslužuje tek od 20 sati, a u međuvremenu nema nikakve ponude. Zatim nas je hladno uputio u obližnju trgovinu da si kupimo hranu.

Poslušno smo otišli u potragu za trgovinom, a završili tako da smo u samo 20 minuta obišli cijeli grad. Da, San Quirico je toliko sićušan da ako ne ulazite u povijesne građevine dovoljno je velik da samo protegnete noge.

Glavna i najveća ulica u gradu, nazvana po velikom pjesniku Via Dante Alighieri, vodi od crkve spomenute na početku teksta do vrtova poznati kao Horti Leonini. Ulica je duga svega 400 metara i to su dvije točke na njezinim krajevima koje spajaju grad.

Vrtovi su izvana izgledali jako glamurozno i privlačno pa smo morali ući unutra. Ulaz je besplatan, a ploča na ulazu otkriva da je lokacija dobila ime po nekadašnjem vlasniku te da je do danas zadržana izvorna strukturu, predstavljajući savršen primjer klasičnog talijanskog vrta. Donji dio vrta, u obliku romba, sastoji se od trokutastih cvjetnih gredica obrubljenih dvostrukom živicom od šimšira, a u središtu se nalazi kip Cosima III. de’ Medicija, koji je 1688. godine izradio Bartolomeo Mazzuoli.

Duga aleja vodi do stubišta koje povezuje vrt s travnjakom smještenim usred šume stoljetnih hrastova crnika, ispresijecanih zavojitim stazama. Kroz cijeli vrt imate klupe gdje možete odmoriti i uživati u pogledu i mirisima, što smo dakako iskoristili. Nakon toga smo se uputili  u svoj smještaj s namjerom da prikratimo vrijeme do večere.

Na putu do našeg smještaja, našla se i Crkve Svetog Franje koja se nalazi na glavnom trgu Piazza della Liberta, ovu crkvu mještani nazivaju i “Crkvom Madonne” jer se u njoj čuva kip Madonne di Vitaleta koja je djelo renesansnog umjetnika Andree dell Robbia.

Ovo mjesto još jedan je dokaz da je skoro cijela Italija jedan velik muzej na otvorenom. Malo dalje od spomenute crkve bio je i naš smeštaj. Rezervirali smo prostor u samostanu iz 13. stoljeća koji stoji nasloljen na crkvu s početka priče.

Osim sobe dobili smo i zajedničku kuhinju pa umjesto da čekamo 20 sati i vrijeme večere u gradu, nabavili smo namirnice i odlučili pripremiti večeru u samostanu. Vodila nas je misao da u restoranima možemo uvijek jesti, ali u samostanu baš i ne.

Pred samu večer grad se počeo buditi, ulice su postajale punije te je njima zavladao onaj poznati mediteranski žamor. Terase restorana i kafića su se punile, a mjesto je poprimilo potpuno drugačije naličje. Mi smo se okrijepili zahvaljujući večeri pa s obzirom da grad nije pružao previše sadržaja, odlučili smo jednostavno šetati i diviti se izgledu grada koji zavodi na svakom koraku.

U jednom trenutku došli smo i do samog ruba grada odakle se pruža pogled na spominjanu Val d’Oriciu, sjeli smo na klupu i dopustili sebi da se bez nekog posebnog objašnjenja osjećamo kao da smo dotaknuli kraj svijeta, ali u dobrom smislu. Ridley Scoot možda je ipak bio u pravu, ovo možda i jest raj.

izvor : PutniKofer.hr