One pišu najljepše vinske priče: plešivičke žene svojim radom i trudom pokazuju da vinarstvo nije isključivo muško zanimanje

Naša prva postaja bila je vinarija Kolarić, a čim smo zakoračili u njihovo dvorište okruženo zelenilom, obuzeo nas je osjećaj jednostavnosti i povezanosti s prirodom, onaj rijetki trenutak mira koji je u gradovima danas teško pronaći. Dočekala nas je Ivana Kolarić, koja je za razgovor izdvojila sat vremena prije odlaska na posao. Profesorica je hrvatskog jezika u osnovnoj školi u Velikoj Gorici, no, kako sama kaže, škola je samo dio šarenog mozaika koji njezin dan čini ispunjenim.

„Dio dana provodim u školi, drugi dio posvećena sam svojoj djeci, a ostatak gostima, vinima, sajmovima, organizaciji teambuildinga i različitih proslava, pa čak i radu u vinogradu“, započinje razgovor Ivana i odmah otkriva kako uspijeva uskladiti sve te uloge. „Naporno je, nije lako balansirati između svega“, priznaje. „Ali, s dobrom voljom, sve se stigne.“ U tom brzom svakodnevnom ritmu važno je uzeti i vrijeme za sebe, a dan, kako kaže, započinje uz šalicu domaće turske kave i razgovor sa svekrvom. Nakon toga potpuno se posveti obavezama koje često ne ostavljaju prostora za predah.

Prije nego što je upoznala supruga Franju svijet vina bio joj je gotovo nepoznanica. No, kroz zajedničke sajmove i brojne susrete s ljubiteljima vina, upijala je svaku njegovu riječ i pažljivo slušala kako s ponosom predstavlja svoje najbolje etikete. S vremenom je stečeno znanje preraslo u strast, pa danas s jednakim žarom kao i Franjo gostima prenosi priču o obiteljskoj vinskoj tradiciji.

„Franjo i ja pronašli smo se u pravom trenutku života i nevjerojatno se podržavamo u svemu – to je naša super moć“, kaže Ivana. „Svoju ljubav prema vinima prenio je i na mene, a danas ne mogu zamisliti život bez toga.“ Iako je odrastala uz mali obiteljski vinograd u okolici Siska, priznaje da je to bila sasvim drugačija priča. „Franjo mi je pokazao svijet vina u njegovom najboljem izdanju i tu se dogodila ljubav.“ Danas Kolarići svoje znanje nastoje prenijeti i na djecu, jer, kako kaže, važno je steći radne navike od najranije dobi, a kasnije neka sami odluče što ih najviše zanima.

Ivana je u vinogradu koliko stigne, a najčešće ćete je pronaći tamo tijekom berbe. No, gotovo svaki vikend posvećena je gostima koji uživaju u domaćoj hrani i vrhunskim vinima. Uvijek spremna dati dobru vinsku preporuku, na pitanje koje bi vino iz Kolarićeve kolekcije preporučila ženama, bez puno razmišljanja odgovara – chardonnay. „Ja osobno, kad poželim popiti malo vina, otvorim ovu butelju. Poseban je jer je vintage, spoj dviju berbi u jednoj boci. Grožđe iz 2022. odležalo je u bariku, dok je ono iz 2023. čuvano u inoksu. Lagano, svježe, kremozno i pitko. Idealno za žene!“, zaključuje Ivana.

Malo je onih koji poznaju svijet vina, a da nisu čuli za obitelj Tomac čije iskrene kapljice već godinama osvajaju priznanja i nagrade diljem svijeta. Oni ne slijede trendove, u ovom zelenom kraju ih nameću, a kako nas uvodi u priču gospođa Martina, supruga vlasnika i poznatog vinara Tomislava Tomca, proizvode vina kakva i sami vole piti i u koja istinski vjeruju. Martinu smo zatekli netom prije odlaska na poslovni put u Maribor, gdje će predstaviti svoja vina. No, prezentacije su samo dio njezine svakodnevice, koja obuhvaća sve aspekte vezane uz vino – od radova u vinogradu, rezidbe i vezanja trsova do berbe, proizvodnje i vođenja administrativnih poslova.

„Puno vremena provodim u vinogradu. Upravo završavamo s rezidbom i kreće vezanje, a uskoro sadimo i novi vinograd na hektar i pol zemljišta. U cijelom tom procesu sudjelujem svakodnevno i iskreno uživam u tome“, kaže Martina Tomac. Iako po struci nije enolog ni agronom, zahvaljujući dugogodišnjem iskustvu i znanju koje joj je prenio suprug Tomislav, s pravom se može reći da je vrhunska vinarka.

„U ovu kuću došla sam 2006. godine, uskoro će biti 20 godina. Isprva nisam mislila da ću preuzeti dio Tomekovog posla, vjerovala sam da ću raditi nešto svoje. No, s vremenom sam se zaljubila u svijet vina“, priča Martina. „Ne mogu za sebe reći da sam vinarka jer nisam enolog ni agronom, ali opet, s druge strane – jesam. Jako puno sam naučila od Tomeka. Odlučila sam ostati uz njega i učiti, a mogu reći da danas znam mnogo. Imala sam odličnog mentora.“ Na pitanje je li bilo teško, odgovara: „Kroz tih 20 godina učila sam na greškama. Veliki sam borac i uvijek želim naučiti nešto novo. Bilo je zahtjevno, posebno jer sam i majka dvoje djece, ali sve se posložilo. Bila sam spremna sve to prigrliti.“

„U ovom našem kraju to je i žensko zanimanje. Na Plešivici puno žena radi u vinogradu. Mi imamo tri žene koje su sezonske radnice, tri muškarca koji su stalno zaposleni, a tu smo i Tomislav i ja. Dakle, žene odrađuju gotovo najteži dio posla u vinogradu. Samo, naravno, o tome se ne priča, ali to je istina.“ Martina dodaje kako misli da u Hrvatskoj ne postoje predrasude prema vinarkama te da je važno imati svoj stav i izboriti se za njega i kad je najteže.

Ključ uspjeha je konstantno ulaganje u znanje, edukacije i putovanja po drugim svjetskim vinskim regijama. „Povezani smo s ostatkom svijeta i cijelo vrijeme ulažemo u znanje i putovanja. Uvijek nešto istražujemo i mislim da je to ključ uspjeha“, objašnjava Martina te s osmijehom na licu dodaje kako biti žena vinara znači biti dobar multitasker. „Moj suprug i ja jednaki smo u poslu, osim što on fizički radi nešto više. No, odgovornosti su nam iste. Imamo 14 hektara vinograda na 17 pozicija i ne kupujemo grožđe – sva vina proizvodimo iz vlastitih vinograda. To je jako, jako puno posla, ali u tome nalazimo zadovoljstvo. Volimo to i to je naš način života.“

„Vrlo sam kritična prema vlastitom vinu. Nikad ne kažem da je sve savršeno i mislim da je to dobar stav“, kaže Martina, a na pitanje o preporuci vina za žene odgovara da ne voli raditi podjele na muška i ženska vina, no svakako bi im preporučila elegantan i osebujan pjenušac Blanc de noirs koji je proizveden isključivo od crnog pinota. „Voćan je i kremozan, moćan i zavodljiv, ženama će se sigurno svidjeti“, zaključuje Martina koju ćete vikendom često sresti i na obližnjim planinarskim stazama jer, kako kaže, obožava planinariti i provoditi vrijeme u prirodi.

Našu sljedeću sugovornicu zatekli smo usred posla i doslovno izvukli iz vinograda. Dubravka Kurtalj relativno je nedavno prigrlila vinarstvo i vinogradarstvo kao svoj svakodnevni stil života. Nakon 27 godina napustila je jednu veliku hrvatsku kompaniju i potpuno se posvetila prirodi i uživanju u njezinim čarima.

„Kao mladu, vukao me Zagreb i nisam mogla zamisliti život na Plešivici. No, s vremenom se sve promijenilo. Danas ne bih živjela u Zagrebu ni da mi netko plati. Vinograd mi je postao drugi dom. Zavoljela sam vino, prirodu, sunce, zelene brežuljke i autentičnost koju ovdje imam. To je nešto što je teško opisati riječima“, kaže Dubravka o svom životu na Plešivici nakon otkaza koji joj je promijenio život i donio mir.

Trenutno je sezona rezidbe u vinogradu, no, kako priznaje Dubravka, to nije lagan posao. „Režemo u vinogradu, i moram priznati da to nije jednostavno, ali svladala sam tehniku i mislim da sam poprilično dobra u tome. Potpuno se isključim kad uđem među trsove. Mobitel ostavim po strani, stišam ga i uživam u svakom trenutku. Ma, prava meditacija,“ objašnjava Dubravka koja osim rada u vinogradu poprilično dobro vlada i vinarijom.

“Vino nije lako proizvesti! Sva naša vina nose potpis mog supruga, a iza svake kapljice stoje ljubav i trud. Ja sam mu svakodnevna podrška, poznajem sve procese i često uvažava moje savjete,” kaže Dubravka te dodaje kako sve odluke donose zajedno, u potpunom skladu i međusobnom razumijevanju.

„Budim se u sedam ujutro, sama, bez alarma, više mi jednostavno nije potreban. Jutra su ovdje prekrasna, a kava je moja svetinja. Tih dvadesetak minuta ujutro samo za sebe nešto je neprocjenjivo. Nakon toga krećem, ili u vinograd, ili u podrum, ili rješavam financijske poslove. Obožavam kuhati i eksperimentirati u kuhinji, provodim vrijeme s djecom, a često svratimo i do našeg restorana u Zagrebu. Sve se posložilo i lijepo mi je.“

Slušajući ovu prekrasnu životnu priču intenzivno smo razmišljali o tome kako vinograd zaista ne pita jesi li umoran, imaš li slobodan dan ili pada kiša. Svaki dan moraš biti tu, a osim fizičkog rada, žene u vinogradima često preuzimaju i organizaciju, marketing i vođenje vinarija, što ih čini ne samo čuvaricama tradicije, već i inovatoricama koje spajaju iskustvo i moderne pristupe.

Na kraju razgovora smo pitali Dubravku koje bi vino preporučila ženama. „Preporučila bih naš Cuvée Prestige – krasno vino koje je na kvascu ležalo pet godina. To je kombinacija chardonnaya i crnog pinota, lagano pjenušavo vino. Ovo piju moćne žene jer je to moćan pjenušac. Ima biskvitne note, note korice kruha i maslačne tonove. Stoga, žene, probajte ga, neće vas razočarati!“ – poručuje Dubravka.

Na kraju ovog inspirativnog dana, obasjanog suncem i ispunjenog pričama koje vrijedi ispričati, čini se da Plešivica ima još aduta za pokazati. I to kakvog! Put nas vodi do vinarije Šember u kojoj nas je dočekala gospođa Ivanka.  „Kako je u vinogradu?“ – upitali smo na početku razgovora. „Divno, jako je toplo, danas je predivan dan. Polako režemo svojih osam hektara“ – odgovara gospođa Šember i naglašava kako joj je ovo jedan od najljepših perioda u godini. „Osobno najviše volim rezidbu, potpuno mi okupira misli jer stalno razmišljam kako ću koju grančicu odrezati i što ostaviti za iduću godinu. To je dio posla koji, kad ga radiš, ne dopušta razmišljanje ni o čemu drugom. Uz sve to, vrijeme mi jako brzo prođe.“

Dok ispijamo čašu vrhunskog pjenušca, razmišljamo o tome koliko je truda utkano u svaku kap. No, svi oni koji rade u vinogradu i vinariji znaju da iza tog užitka stoji težak, svakodnevan rad, posvećenost i upornost. Od prvih proljetnih rezidbi do berbe u kasnim ljetnim mjesecima, posao u vinogradu nikada ne prestaje. Svaka loza zahtijeva pažnju – zaštitu od bolesti, pravilnu njegu i brigu o tlu. Ljetne vrućine i zimski mrazovi jednako su izazovni, a priroda ponekad zna biti nepredvidiva. Unatoč tome, vinogradari znaju da je strpljenje ključ uspjeha.

I dok mnogi uživaju u gotovom proizvodu, vinogradari i vinari znaju da svaka boca priča priču o znoju, trudu i ljubavi prema vinogradu. Na pitanje je li teško voditi takav način života, Ivanka odgovora da ništa nije teško te da je sve stvar radnih navika i osobina osobe. „Došla sam sa sela, iz velike obitelji u veliku obitelj. Ovdje živim već 33 godine i nema toga što ne mogu. Kad sam stigla, obitelj Šember se je bavila stočarstvom i vinogradarstvom, no danas su u potpunosti posvećeni vinu, onome što najviše volimo. Tijekom tih 33 godine mnogo se promijenilo, a jedan od najvećih iskoraka bila je proizvodnja pjenušaca, koji su postali novi trend i donijeli velik posao.

U svijetu vina, u kojem trendovi dolaze i odlaze, jedna stvar ostaje nepromijenjena: kvaliteta je uvijek na prvom mjestu. Možete imati atraktivnu etiketu, luksuznu bocu ili jaku marketinšku priču, ali pravi ljubitelji vina znaju da samo ono što se nalazi unutar boce zaista je važno. Slaže se s tim i Ivanka i dodaje: „Kad imaš dobro vino, dobar glas se daleko čuje, a gosti sami počinju dolaziti na vrata. Iza nas je mnogo putovanja i upoznavanja drugih stručnjaka pa s pravom mogu reći da vinarstvo nije statičan posao. Treba pratiti trendove i biti u toku s novostima. Danas je Plešivica prepoznatljiv brend, što uvelike olakšava posao. Čak i novi vinari lakše se probiju zahvaljujući Plešivici, brendu koji smo svi zajedno stvorili.“

Na području grada Jastrebarskog i okolice ne postoji vinarija u kojoj žena nije uključena u rad u vinogradu i proizvodnju vina. „Na Plešivici nema muških i ženskih poslova, svi radimo sve i tako je i u našoj obitelji. Svi sudjelujemo u svakom segmentu posla. Sjednemo za stol i dok svi nisu zadovoljni, vino ne ide na tržište. U tome je ključ uspjeha. Sjećam se da smo oko jedne etikete razmišljali dvije godine. Svaki detalj nam je važan, a najvažnije je da svaki član obitelji bude zadovoljan.“

„Često se dogodi da, kad kreneš u nešto, doživiš neuspjeh, ali to je dio života. Važno je ne odustajati i vjerovati u ono što radiš“, na kraju zaključuje Ivanka koja ima savjet i za sve mlade. „Budite ustrajni, uspjeh ne dolazi preko noći“. Naravno, i gospođu Šember smo pitali za preporuku vina za žene. U pitanju se rose, lagano, svježe i zavodljivo pjenušavo vino. „Pa zar mu i sama boja nije dovoljno zavodljiva?“ – upitala je Ivanka na kraju. Osim vina, otkrila nam je i svoju strast prema motorima. Dobar dio svijeta proputovala je sa suprugom na dva kotača, a posebno pamti Korziku. „Motore sam oduvijek obožavala, baš kao i vino“, zaključuje.

Sadržaj je nastao u suradnji s Turističkom zajednicom grada Jastrebarskog kao posveta svim snažnim ženama, mamama i bakama koje svakodnevno u vinogradu stvaraju najljepše priče i dokazuju da je vinarstvo puno više od muškog zanimanja. Članak je pripremljen u skladu s najvišim profesionalnim standardima Putnog Kofera.