Nova turneja Rosalíe je pravi vizualni spektakl. Kako je bajkerica postala nježna balerina !

Koža, kacige i motori ustupili su mjesto bijelim velovima i raskošnim siluetama, čime kantautorica postaje živa umjetnička instalacija.

Rosalía nije netko koga treba posebno predstavljati. Španjolska kantautorica ove je godine krenula na svoju dosad najveću svjetsku turneju Lux Tour, u sklopu istoimenog albuma koji nam je stigao prošle godine. Lux je njezin četvrti studijski album, ali i svojevrsni vizualni zaokret.

Rosalía na njemu pjeva na čak 14 jezika, čije se ljestvice penju od glitchy hip-hopa i reggaetona do flamenco ritma i opere, dok se na pozornici sve to pretvara u raskošnu kombinaciju klasične glazbe, mističnih motiva, kazališta i religijske ikonografije.

Sirovu, bajkersku Motomami estetiku Rosalía sada pretvara u  eteričnost, balet i religijsku ikonografiju

Ovom turnejom Rosalía radikalno mijenja svoj vizualni jezik. Sirovu, urbanu i pomalo agresivnu estetiku albuma Motomami zamijenila je nečim potpuno suprotnim: eteričnim velovima, baletnim siluetama, bijelim slojevima, religijskim motivima i gotovo anđeoskom atmosferom.

Motomami je bio sav od kože, kaciga, zakovica, motociklističkih linija i sportskih komada, među kojima su se posebno isticali dizajni Diona Leeja. Bila je to estetika brzine, otpora i ženske snage, pomalo prljava, pomalo digitalna i vrlo glasna. No, Lux je, s druge strane, tih. I baš zato možda još dramatičniji.

Na pozornici sada gledamo fluidne haljine, korzete, bijele velove i tutu suknje, uz baletne reference koje Rosalía kombinira sa svojim prepoznatljivim subverzivnim detaljima. Umjesto oštrih i brzih pokreta, koreografije postaju fluidnije i suzdržanije, gotovo kao da gledamo baletnu predstavu smještenu unutar pop koncerta.

Baš kao što su to nekada radili David Bowie ili Madonna, Rosalía modu koristi kao način označavanja novih kreativnih poglavlja. Odjeća kod nje nikada nije samo odjeća. Kožna Motomami jakna govorila je o preživljavanju i ženskoj snazi, dok Lux velovi i baletne strukture govore o ranjivosti, pročišćenju, zrelosti i povratku klasičnim korijenima.

Koncerti nisu više samo glazbeni nastupi, već raskošni performansi visoke mode

Rosalía je odavno shvatila da pop koncert može biti puno više od nizanja hitova. Njezine turneje sve više izgledaju kao audio-vizualni manifesti u kojima odjeća, scenografija, koreografija i glazba pričaju istu priču.

I ono što je posebno zanimljivo jest da se ne oslanja na konstantno bombardiranje publike efektima. Umjesto napadnih video-zidova i spektakla koji bi lako mogao zasjeniti izvođača, fokus stavlja na čist prostor, ljudsko tijelo i skulpturalne siluete. Dramatični krojevi i veliki volumeni postaju scenografija sami za sebe, dok Rosalía svojim pokretom oživljava svaki komad koji nosi.

Čak se i njezin vokalni pristup uklapa u tu novu estetiku. Odmičući se od klasičnog pop pjevanja, sve više koristi operne stilove i vokalne tehnike inspirirane crkvenom glazbom, a pjevanje na latinskom, talijanskom, sicilijanskom i drugim jezicima dodatno pojačava osjećaj da gledamo nešto između koncerta, opere i performansa.

No, Rosalíjin privatni ormar također prati novu estetiku. Pjevačica je u ulicama New Yorka izgledala kao da je upravo sišla s pozornce, noseći posebno izrađenu Yasmina body haljinu od lateksa, stegnutu s dva remena, uz bijelu tutu suknjicu od tila. Svoj prepoznatljivi koncertni stil tako je prenijela i na ulice grada.

Dizajneri kao sukreatori priče

Suradnje s modnim kućama poput Diora i Acne Studiosa ovdje nisu obični sponzorski ugovori. Odjeća je napravljena i odabrana tako da funkcionira pod reflektorima i prati Rosalíjin pokret, zbog čega gotovo svaki kadar s koncerta izgleda poput modnog editorijala.

Rosalía je vizualni identitet turneje podijelila na dva velika poglavlja: europsko i američko. Europski dio donosi mračni romantizam, povijesne reference i gotovo sakralnu atmosferu. Na pozornici se pojavljuju baletne špice, napuhnute suknje od tila, vezeni čipkasti ogrtači i pokrivala za glavu koja podsjećaju na časne sestre.

Posebno se ističe estetika kuće Ann Demeulemeester, čiji kreativni direktor Stefano Gallici kroz Rosalíjine kostime klasični balet pretvara u nešto puno mračnije, poetskije i dekonstruktivnije.

Dior, Jonathan Anderson i baletne špice

Za američki dio Rosalía je odabrala Dior i Jonathana Andersona, koji tradiciju kuće interpretira na vrlo suvremen način. Tu su haljine s izvezenim ukrasima, kombinirane sa satenskim šeširima u stilu troroga, inspiriranima Diorovom ready-to-wear kolekcijom za proljeće 2026., a Rosalía u tim komadima pleše u pravim, funkcionalnim baletnim špic-papučama.

Jer upravo u tome i jest čar Lux ere. Ekstremni luksuz i fizički napor postoje jedno uz drugo. Kostimi nisu samo lijepi objekti koje gledamo iz publike, nego moraju pratiti tijelo, pokret i koreografiju, čime kantautorica doslovno postaje živa umjetnička instalacija.

I možda je upravo zato ovaj zaokret toliko zanimljiv. Motomami je bila Rosalía koju smo gledali kako juri kroz grad na motociklu, u koži i s kacigom na glavi. Lux je Rosalía koja se, umjesto prema asfaltu, okreće prema nebu.

Bajkerica je postala balerina. I moram priznati, jako joj dobro stoji.

izvor : BURO.hr