„Fjaka je trenutak kad dišeš bez žurbe, kad osjetiš vlastiti puls i mirise borovine, kad vrijeme prestane juriti…“, tvrdi Lana Rogišić Blagojević, osnivačica jedinstvenog muzeja na svijetu, Muzeja fjake. Pokušavajući se domoći upravo toga, tog osjećaja mira, ‘zakucali’ smo i mi na vrata tog virtualnog, doista neobičnog, a opet zabavnog svijeta, u kojem se sve, ali baš sve vrti oko tog specifičnog stanja, propitkuje ga, istražuje i, sljubljuje s umjetnošću na jedan predivni, opušten način. Jer, u skladu s fjakom, za ovaj muzej ne trebaš potegnuti van kuće, ne trebaš se obući. Trebaš samo kliknuti…

Oduševljeni idejom, pitali smo kada je ona začeta. Nije od jučer, objašnjava nam Lana. Dapače, počela se razvijati prije desetak godina. Tada je, prisjeća se, krenula poplava knjiga na temu hyggea, lykkea, lagoma. Taj serijal knjiga pratili su članci u kojima se veličalo skandinavsko umijeće življenja, a autor tih knjiga osnovao je institut za sreću i muzej sreće. Nakon toga, nastavlja dalje, počeli su se koristiti, u nešto manjoj mjeri, pojmovi ‘siesta’ ili pak, u većoj, ‘dolce far niente’. Ovaj potonji talijanski izraz postao je, kaže Lana, službeni hashtag ljeta. „A ja sam se pitala gdje je tu fjaka? Ona nije, doduše, ekvivalent, ali je dosta slična i neiskorištena… I zašto bi trebali uvoditi fiku ako imamo marendu?“, pitala se Lana.

Pitanje je pratila akcija. Shvatila je da nema boljeg načina da se nešto važno objasni od umjetnosti, pogotovo suvremene. A kako joj je oduvijek bila želja raditi u muzeju ili imati svoj vlastiti muzej, odlučila je jedan osnovati. “Rodila se ideja o Muzeju fjake kao prvom muzeju na svijetu utemeljenom na osjećaju uvjetovanom geografskim položajem”, objašnjava ona. Sam Muzej, kao online platforma, postoji već jedno vrijeme, no prvi ciklus izložbi krenuo je 1. srpnja. Udruga u pozadini muzeja postoji već dvije godine.

No, Muzej fjake nije samo slavljenje tog nečeg specifičnog samo za nas, nego se iza cijele ove priče skriva još jedna puno nježnija i osobnija, Lanina. Naime, Lanin djed, Mirko Rogišić bio je književnik iz Dugopolja. Umro je dosta rano, priča ona, kada joj je bilo šest, sedam godina, no pamti ga kao veseljaka, osobu punu humora koja ju je jako razveseljavala. „Htjela sam to napraviti kao neki homagge didi, htjela sam to napraviti za njegovu, a malo i za moju Dalmaciju… A i da zabavlja ljude“, govori Lana, inače vlasnica marketinške agencije Protagonist.

„Da s fjakom treba nešto (ironično) napraviti je lebdjela u meni godinama. Usidrila se onog dana kad mi je rodica Anka prvi put pokazala staru didinu pojatu… Neki ljudi nasljeđuju zlato, a ja sam naslijedila ljubav prema moru i Dalmaciji. Naslijedila sam i pojatu – kamenu, tvrdu, prkosnu pojatu u Dugopolju […] I sve se spojilo kad sam vidjela taj masivan kamen od kojeg su nekoć gradili, izgledao je kao muzejski eksponat.

Star, masivan, oblikovan rukama, neprocjenjiv. I tad mi je sinulo: ako je fjaka važna – zaslužuje imati muzej. Ne katalogiziran. Ne klimatiziran. Ne običan. Muzej dostupan svima. Fjaka ne traži prostor s cijenom ulaznice – ona traži prostor tišine“, napisala je Lana. U tom trenutku, pred tom starom pojatom, po prvi puta je, piše u nastavku, čula samu sebe bez buke svijeta. “Fjaka me tada posjetila. I ostala”, pjesnički opisuje.

No, čak ni to nije kraj priči. Muzej fjake je i znatiželjno mjesto. Naime, uz njega se veže institut kojem je cilj ispitivati to stanje. Ideja o istraživanju fjake kao fenomena nastala je iz želje za interakcijom s posjetiteljima. Za početak, posjetitelji mogu ispuniti jedan upitnik u kojem ih se, među ostalim, pita što je za njih fjaka, kako je osjećaju i gdje se nalaze kada je osjećaju. Jednog dana upitnik bi mogao, primjerice, rezultirati listom gradova u kojima se fjaka najjače osjeća. Trenutačno se, kaže ona uz smijeh, podjednako osjeća i na moru i na kopnu.

Razgledali smo i sami izložbe u Muzeju fjake. Trenutačno su izložene tri, a svaka fjaku interpretira na svoj vlastiti način. Prva, naslova Čipka pod morem, djelo je Tomislava Marcijuša i predstavlja “poetski uron u svijet AI-a između tradicije i snova”. Osvojila nas je fotografija čipkastog morskog konjica, primjerice. Tu su i dva ulja na platnu Anite Krmek, naziva ‘Prošlog ljeta’ i ‘Ispod površine’, dok serija fotografija ‘Usporeno’ Martine Movrić vodi na Vis, u trenutke kada, piše, “dan još nije odlučio kojim će putem krenuti’.

Ispunili smo i upitnik, “Anketa o fjaci: jer chillanje je umjetnost”, a isto tako ‘prolistali’ i magazin, na kojem Lana radi zajedno s mamom. On nas je još dublje odveo u svijet fjake, ali i u neke dalmatinske gradove te dalmatinsku kuhinju.  Novi ciklus izložba najavljen je za 1. kolovoza, predstavit će se radovi Dore Barbarić i Karle Mrčele, a veliki su planovi i za iduću godinu. A mi jedva čekamo novi klik i novi posjet ovom neobičnom muzeju. Do iduće fjake, mogli bismo reći.