Casa Scalesciani ostaje jedno od najvažnijih ostvarenja Alberta Ponisa.
Na sjeveru Sardinije, u naselju Costa Paradiso, nalazi se Casa Scalesciani, obiteljska kuća koju je 1977. godine projektirao talijanski arhitekt Alberto Ponis. Riječ je o jednom od njegovih najpoznatijih projekata, koji se i danas često spominje u stručnim publikacijama kao primjer promišljenog odnosa između arhitekture i prirodnog terena. Velik interes za ovu kuću posljednjih godina ponovno su potaknule fotografije danskog fotografa Christiana Møllera Andersena, koje su pokazale da projekt ni nakon gotovo pola stoljeća nije izgubio na kvaliteti.
Casa Scalesciani je obiteljska kuća koju je 1977. godine projektirao talijanski arhitekt Alberto Ponis
Costa Paradiso poznat je po strmim padinama, velikim granitnim stijenama i otvorenim pogledima prema moru. Takav teren nije jednostavan za gradnju jer zahtijeva prilagodbu gotovo svakog dijela projekta. Umjesto da mijenja konfiguraciju zemljišta ili uklanja prirodne prepreke, Alberto Ponis odlučio je projekt prilagoditi postojećim uvjetima. To je pristup koji je obilježio velik dio njegova rada na Sardiniji.
@christianmandersen/InstagramCasa Scalesciani nije oblikovana kao jedna kompaktna građevina. Njezina osnova prati padinu pa se prostorije nižu duž terena. Na taj način bilo je moguće izbjeći velike iskope i zadržati prirodan izgled parcele. Kuća se ne ističe visinom ni velikim volumenom, nego je raspoređena tako da što manje mijenja izgled lokacije.@christianmandersen/InstagramTakvo rješenje ima i praktične prednosti. Većina prostorija ima pogled prema moru, a istodobno su dobro zaštićene od jakog sunca koje je karakteristično za mediteransku klimu. Natkrivene terase, duboke strehe i zidovi stvaraju dovoljno hlada tijekom većeg dijela dana, dok otvori omogućuju prirodno provjetravanje. Umjesto oslanjanja na tehnička rješenja, veliki dio ugode postiže se samim rasporedom prostora.@christianmandersen/InstagramVanjski i unutarnji prostori povezani su bez naglih prijelaza. Terase nisu zamišljene kao dodatak kući nego kao dio svakodnevnog korištenja. Tijekom toplijih mjeseci upravo se na njima odvija velik dio života, što je u skladu s načinom stanovanja karakterističnim za mediteranske krajeve. Zato su pažljivo raspoređene i zaštićene od sunca i vjetra.@christianmandersen/InstagramJedna od karakteristika projekta je izbor materijala. Ponis je koristio kamen, žbuku, drvo i crijep, odnosno materijale koji su uobičajeni u tom dijelu Sardinije. Boje su neutralne i ne odudaraju od okoliša. Nema dekorativnih elemenata ni površina koje privlače pažnju. Glavni naglasak stavljen je na proporcije, raspored prostora i kvalitetu izvedbe.@christianmandersen/Instagram@christianmandersen/InstagramUnutrašnjost kuće organizirana je jednostavno. Prostorije slijede oblik građevine, a njihov raspored omogućuje postupno otvaranje pogleda prema moru. Hodnici nisu dugi niti zatvoreni, a između pojedinih dijelova kuće nalaze se manji otvoreni prostori koji omogućuju više prirodnog svjetla i bolju ventilaciju.
Alberto Ponis tijekom karijere projektirao je velik broj kuća na Sardiniji, ali nije koristio isti model za različite lokacije. Svaki projekt razvijao je zasebno, polazeći od karakteristika parcele, konfiguracije terena, položaja sunca i smjera dominantnih vjetrova. Zbog toga njegove kuće imaju različite oblike, iako se u njima mogu prepoznati ista načela projektiranja.@christianmandersen/InstagramCasa Scalesciani često se navodi kao primjer arhitekture koja ne pokušava dominirati prostorom. Umjesto velikih volumena ili izraženih oblika, naglasak je stavljen na funkcionalnost, prirodno osvjetljenje i prilagodbu lokaciji. Takav pristup danas se često povezuje s održivom gradnjom, iako je kuća nastala mnogo prije nego što je taj pojam postao uobičajen u arhitektonskoj praksi.
Važnu ulogu u predstavljanju kuće široj publici imaju fotografije Christiana Møllera Andersena. Njegovi kadrovi prikazuju građevinu bez naglašene obrade i vizualnih efekata, s velikim naglaskom na svjetlu, teksturama materijala i odnosu kuće prema terenu.
Takav način fotografiranja omogućuje da se jasno vide projektantske odluke koje možda nisu odmah uočljive na klasičnim arhitektonskim fotografijama.
Iako je projekt star gotovo pedeset godina, mnoge njegove ideje i dalje su aktualne.
@christianmandersen/Instagram
Prilagodba prirodnom terenu, korištenje lokalnih materijala, zaštita od sunca pasivnim rješenjima i kvalitetna organizacija prostora danas su među osnovnim načelima suvremene stambene arhitekture. Casa Scalesciani pokazuje da se takva rješenja mogu ostvariti bez kompliciranih tehnologija i bez nepotrebno složenih arhitektonskih oblika.
@christianmandersen/Instagram@christianmandersen/InstagramZbog toga se ova kuća i danas proučava na arhitektonskim fakultetima te redovito pojavljuje u stručnim časopisima i knjigama posvećenima mediteranskoj arhitekturi. Njezina vrijednost nije u tome što je bila spektakularna ili drugačija pod svaku cijenu, nego u pažljivo riješenom odnosu između građevine, terena i načina korištenja prostora. Upravo zbog toga Casa Scalesciani ostaje jedno od najvažnijih ostvarenja Alberta Ponisa i jedan od prepoznatljivih primjera suvremene arhitekture na Sardiniji.