Knjaz Miloš je zaslužan za njen razvoj, a jedna nesrećna ljubav za legendu !

Znate li koja je ovo banja?

Zahvaljujući prirodnim bogatstvima, oličenim u termomineralnim vodama, kojima obiluje, Srbija se svrstava u red zemalja koje se mogu podičiti mnoštvom banjskih lečilišta.

Iako se za mnoga lečilišta smatra da datiraju još iz perioda rimske vladavine ovim područjem, pa čak i pre toga, ne treba zaboraviti da su mnoge banje u Srbiji formirane u periodu vladavine knjaza Miloša Obrenovića.

Zbilo se tako i sa Vrnjačkom Banjom, mada se za godinu koja je u njenoj istoriji najznačajnija ipak uzima 1868. godina.

Istini za volju, srpski knjaz Miloš je angažovao barona Herdera iz Saksonije, kako bi mnoge izvore termomineralne vode u Srbiji ispitao. Tom prilikom su ispitivane vode i ove banje, koja je danas jedna od najpoznatijih u celoj zemlji.

Osnivanje društva

Iako je pomenuti baron ispitivao i termomineralne vode na području Vrnjačke Banje, za noviji razvoj ovog lečilišta značajnija je druga polovina 19. veka. Tačnije, 1868. godina.

Svesni da mnogi i te kako dobro znaju da na tom području postoje izvori voda, za koje se smatra da su lekoviti, nekoliko ljudi, u to doba viđenijih, donose odluku da osnuju društvo, koje će vremenom utrti put današnjem lečilištu.

U to doba je okružni načelnik u Kruševcu bio Pavle Mutavdžić. Upravo je on i bio na čelu Osnovatelnog fundatorskog društva kiselo-vruće vode u Vrnjicama i to sa još nekoliko dobrostojećih ljudi ne samo iz Kruševca, već i iz Trstenika i Kraljeva.

Nedugo nakon toga počinje i razvoj Vrnjačke Banje u pravom smislu te reči. Uz kaptiranje dva izvora, počinju polako da niču i kupatila, ali i drugi objekti, što je sve vremenom dovelo do toga da upravo ova banja bude prepoznata kao jedna od najstarijih u zemlji.

Zvanično je 1869. godine bila i prva turistička sezona u Vrnjačkoj Banji. Od tada do danas je, iz godine u godinu posećuje značajan broj turista, kako iz naše zemlje, tako isto i iz zemalja okruženja i drugih delova sveta.

Najpoznatija ljubavna priča

Za mnoga mesta širom Srbije vezuju se neke posve zanimljive i inspirativne legende. Pa ipak, među njima jedna je najpoznatija.

Za ljubavnu priču zbog koje je u Vrnjačkoj Banji nastao Most ljubavi čuli su mnogi zahvaljujući stihovima „Molitve za ljubav“, kako glasi naslov jedne od pesama Desanke Maksimović.

Kako je često posećivala ovo lečilište, zbilo se i da je čuvena srpska pesnikinja imala priliku od starijih Vrnjčana da čuje priču o tragičnoj ljubavi jedne učiteljice i jednog oficira.

Bili su to Nada i Relja.

Sastajali su se na jednom od mostova, koji je vodio preko Vrnjačke reke. Upravo to je Most ljubavi, koji je danas, slobodno se može reći, najpoznatija turistička atrakcija ove banje.

Iako je delovalo da njihovu ljubav ništa ne može pokvariti, izbio je Veliki rat. I Relja, budući oficir srpske vojske, odlazi u borbu. Svaki dan je, svedočili su Vrnjčani, Nada dodlazila na mesto njihovih susreta, puna iščekivanja da će opet imati priliku da ugleda svog voljenog.

Nažalost, Relja je odabrao drugačiju sudbinu i čini se, zaboravio šta je svojoj voljenoj Nadi obećao. Svoje srce je, prema ovom predanju, predao jednoj Grkinji i o njegovoj daljoj sudbini legenda ne navodi ništa više, osim da je devojčina očekivanja izneverio i da se nikada nije vratio u otadžbinu.

Nada je, sa druge strane, vrlo teško prihvatila da ju je njen voljeni ostavio zbog druge žene i vrlo brzo je ispustila svoju dušu.

Čitava ta priča dovela je i do toga da je ustaljen običaj da mlade devojke kače na ogradu ovog mosta katance, na koje su prethodno napisale ime svog voljenog, verujući da tako „osiguravaju“ svoju ljubav da večno traje.

izvor : ( Ona.rs / „TO Vrnjačka Banja“ / „Gde putovati“ )