Hoće li doći do stvaranja “islamskog NATO-a?” !

Prvi izraelski napad na jednu zalivsku državu izaziva promjene u arapskoj obrambenoj politici, uz sve više poziva na regionalnu saradnju i zajedničku odbranu. Neki političari čak traže stvaranje “islamskog NATO-a”, piše Deutsche Welle.

Zalivska država Katar nije mogla ništa preduzeti protiv balističkih raketa koje je Izrael ispalio na nju prije otprilike dvije sedmice. Prema medijskim izvještajima, oko deset izraelskih borbenih aviona letjelo je iznad Crvenog mora 9. septembra — pazeći da ne uđu u vazdušni prostor bilo koje druge države — prije nego što su ispalili rakete u napadu poznatom kao “Over the horizon” (“Preko horizonta”).

To znači da balističke rakete putuju u gornje slojeve atmosfere ili čak u svemir, a zatim se vraćaju nazad. Krajnja meta izraelskih raketa bili su pripadnici terorističke organizacije Hamas, koji su se u luksuznoj četvrti katarske prestonice Dohe sastali kako bi razgovarali o mogućem prekidu vatre u Gazi. Šest osoba je poginulo, iako se čini da one nisu bile cilj Izraela.

Poljuljano povjerenje u američku zaštitu

S obzirom na to da su rakete doletjele neočekivano, Katar se nije mogao efikasno obraniti. Najvažnija zaštita Katara od Izraela zapravo nema nikakve veze sa sofisticiranim sistemima protivraketne odbrane. SAD, kao najvažniji saveznik Izraela, ima svoju najveću regionalnu bazu u Kataru i nedavno je toj zemlji dodijelio status “glavnog saveznika izvan NATO-a”.

Ali to, izgleda, nije bilo dovoljno da zaustavi Izrael u njegovom prvom poznatom napadu na jednu zalivsku arapsku državu. To je i potez za koji su SAD potencijalno morale znati.

“Izraelski napad poljuljao je povjerenje zemalja regiona u njihove veze sa SAD-om i približiće ih jedne drugima”, napisala je Kristin Diwan, viši saradnik u Arab Gulf States Institute u Vašingtonu, nedugo nakon napada. “Ove naftne monarhije su previše slične… tako direktan napad na njihov suverenitet i osjećaj sigurnosti neprihvatljiv je za sve njih.”

Kao rezultat toga, “vladari u Perzijskom zalivu nastavljaju potragu za većom strateškom autonomijom i sve su odlučniji da se zaštite od rizika zavisnosti o SAD-u”, potvrdila je Sanam Vakil, direktorica programa za Bliski istok i Sjevernu Afriku u Chatham Houseu, u autorskom tekstu za britanski Guardian. Zbog svega toga, protekle se sedmice sve više govorilo o formiranju “islamskog NATO-a”, odbrambenog saveza islamskih i arapskih država koji bi funkcionisao slično Sjevernoatlantskom savezu, odnosno NATO-u.

Konkretni koraci prema regionalnoj odbrani

Na hitnom samitu, koji su prošle sedmice organizovali Arapska liga i Organizacija islamske saradnje, egipatski su funkcioneri predložili zajedničke snage za arapske zemlje, nešto poput NATO-a.

U govoru na samitu, irački premijer Mohammed Shia al-Sudani pozvao je na kolektivan pristup regionalnoj sigurnosti. Šest članica Savjeta za saradnju u Zalivu (GCC) — Bahrein, Kuvajt, Oman, Katar, Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati — saopštili su da će aktivirati odredbu iz sporazuma o zajedničkoj odbrani potpisanog 2000. godine, prema kojoj se napad na jednu članicu smatra napadom na sve.

Nakon hitnog samita, ministri odbrane država Zaliva održali su još jedan sastanak u Dohi i dogovorili poboljšanje razmjene obavještajnih podataka i izvještaja o stanju u vazduhu, kao i ubrzano uvođenje novog regionalnog sistema za upozorenje od napada balističkim raketama. Takođe su najavljene i zajedničke vojne vježbe.

Iste je sedmice Saudijska Arabija objavila da ulazi u “strateški sporazum o međusobnoj odbrani” s Pakistanom. Dvije su zemlje proglasile da će se “bilo kakva agresija odnosno napad na jednu od njih smatrati napadom na obje”.

Realnost “islamskog NATO-a”

To možda zvuči kao da se formira neka vrsta “islamskog NATO-a” radi suprotstavljanja Izraelu, ali stvarnost je ipak nešto drugačija, kažu poznavaoci prilika za DW.

“Savez po uzoru na NATO je nerealan, jer bi obavezao države Zaliva na ratove koje one ne smatraju vitalnim za svoje interese. Nijedan vladar u zemljama Persijskog zaliva ne želi biti uvučen u sukob s Izraelom u ime, na primjer, Egipta”, kaže Andreas Krieg, viši predavač na Školi za sigurnosne studije na King's Collegeu u Londonu.

Ipak, stvari se mijenjaju nakon napada na Dohu, smatraju analitičari. “Sigurnost u Zalivu se dugo zasnivala na modelu gdje u osnovi plaćate nekome drugom da se brine o vašoj zaštiti”, nastavlja Krieg. “Taj se mentalitet počinje mijenjati nakon napada na Dohu, iako vrlo sporo”, priznaje on.

Format “6+2” umjesto “islamskog NATO-a”

Umjesto “islamskog NATO-a”, svijet bi mogao vidjeti tzv. “format 6+2”, objašnjava Cinzia Bianco, stručnjakinja za zalivske zemlje pri Evropskom savjetu za spoljnopolitičke odnose (ECFR). Izraz “6+2” odnosi se na šest država-članica Savjeta za saradnju u Zalivu (GCC), te na Tursku i Egipat.

Cinzia Bianco vjeruje da se o tom formatu vjerovatno razgovara i na marginama Opšte skupštine UN-a ove sedmice. “Ne radi se zapravo o aranžmanu tipa ‘Članak 5 NATO-ugovora (o kolektivnoj odbrani)'”, rekla je ova stručnjakinja za DW, jer posvećenost država Zaliva međusobnoj odbrani nije tako čvrsta kao kod članica NATO-a. “Vjerovatnije je da se radi o kolektivizaciji sigurnosnih i odbrambenih stavova i, možda, što je najvažnije, o slanju poruke odvraćanja Izraelu,” dodala je Bianco.

Uloga spoljnih sila u budućoj odbrambenoj arhitekturi

Format “6+2” ima više smisla od “islamskog NATO-a”, nastavlja Krieg. Turska je “najpouzdaniji nezapadni partner za Zaliv, s vojskom stacioniranom u Kataru još od 2017. i stvarnim kapacitetom za brzo djelovanje u krizama”, tvrdi Krieg. “Egipat je složeniji slučaj. Ima vojni kapacitet, ali se u nekim zalivskim prestonicama sumnja u njegovu pouzdanost.” A i ako je format “6+2” zaista na stolu, sve će se događati polako i diskretno, primjećuju i Krieg i Bianco.

“Većina ozbiljnih promjena odvijaće se iza kulisa”, predviđa Krieg. “Vidjećemo saopštenja, samite i zajedničke vježbe. Ali važni projekti, poput razmjene radarskih podataka, integracije sistema ranog upozoravanja ili davanja prava na baze, ostaće diskretni.”

Takođe je moguće da će države Zaliva, koje su dugo bile zavisne o SAD-u, pokušati proširiti odbrambene veze s drugim zemljama. “Sigurno postoje i drugi akteri, poput Rusije i Kine, koji su spremni zamijeniti SAD”, kaže Sinem Cengiz, istraživačica na Katarskom uiverzitetu. “Ali malo je vjerovatno da će bilo koji vanjski akter preko noći zamijeniti SAD.”

Uostalom, države Zaliva to ne bi željele, dodaje Bianco. One i dalje zavise od američke vojne tehnologije. Na primjer, nakon napada na Dohu, Katar je tražio nove garancije od SAD-a da su i dalje njihovi partneri. “Važno je napomenuti i da SAD zapravo nikada nisu bile otvoreno protiv ovakve regionalizacije odbrane”, ističe Bianco. “One su uvijek podsticale na stvaranje jedinstvene arhitekture balističke odbrane za zemlje Zaliva.”

Zapravo, više vojne integracije u Zalivu moglo bi značiti i više SAD-a, jer su američki sistemi okosnica regionalne odbrane, objašnjava Krieg. “Ali političko razmišljanje se promijenilo”, zaključuje on. „Vašington“ se više ne smatra krajnjim garantom sigurnosti, već partnerom čija je podrška uslovna i transakcijska. Lideri Zaliva prilagođavaju se ideji da SAD imaju interese, a ne saveznike, te pokušavaju izgraditi sigurnosni stub predvođen zemljama Zalivva, što bi bio neki srednji put između Irana i Izraela“, prenosi Index.hr.