Festival du Soleil je prvo osvojio internet, a onda podijelio mišljenja !
Kada konceptualni dizajn zasjeni samu izvedbu, publika ostaje zakinuta. Gdje je točno pukla veza između genijalne ideje i njezine realizacije u stvarnosti?
Festival du Soleil zadnjih dana puni feedove društvenih mreža. Ovaj virtualni festival stvoren je uz pomoć umjetne inteligencije te prikazuje divovske svjetleće strukture i teksture na mediteranskoj obali. Norveški umjetnik Marius Troy stvorio je ovaj vizualni i umjetnički koncept pomoću alata umjetne inteligencije, nakon čega se koncept vrlo brzo proširio društvenim mrežama i stekao veliku popularnost.
Troy objašnjava kako je ideja iza ovakvog pothvata ležala u tome da umjetnik pokušava prikazati zamućivanje granica između zatvorenog prostora i prirode pomoću toplih, svjetlećih baldahina koji se protežu od plaža i litica iznad Sredozemnog mora, ili barem njihove ilustracije. Time se ovaj festival ili bolje rečeno “festival“ počeo svrstavati u kategoriju konceptualne arhitekture i digitalne umjetnosti.
Festival du Soleil osvojio je Internet
Kada sam na naišla na objave vezane za Festival du Soleil odmah sam znala da želim pisati o tome. Pomno promatrajući slike koje su inspirirane toplinom sunca, projekt briše granicu između interijera i eksterijera kroz svjetleće teksture, meke materijale i fluidne prostorne prijelaze.
Pijesak, litice, more i arhitektura postaju dio iste kompozicije, stvarajući okruženje koje se čini prirodnim i pažljivo koreografiranim. Na moju nesreću ideja se nije razvila onako kako sam zamišljala jer se ispostavilo kako festival uistinu jest pažljivo koreografiran.
U središtu koncepta je skulpturalni, suncem inspirirani baldahin koji pruža hlad, a istovremeno služi kao središnja točka za okupljanje, opuštanje i slavlje. Prostori za kupanje, druženje i promatranje zalaska sunca osmišljeni su da potiču na doživljavanje krajolika, a ne samo na njegovo promatranje.
Umjesto dizajniranja konvencionalnog mjesta za događaje, projekt istražuje kako arhitektura može postati atmosfera koja je istovremeno oblikovana svjetlošću, pokretom i ritmom Mediterana.
Estetsko oduševljenje ili rasprava o prirodi AI alata u umjetnosti
Ovaj projekt se među likovnim kritičarima i raznim portalima za dizajn opisuje kao iznimno uspješan primjer „imaginarne arhitekture“. Mnogi su pohvalili sposobnost Mariusa Troya da stvori prostor koji se čini poput tople oaze usred sunca te „poštenijim od stvarne fotografije“. Ovim konceptom Troy je uspješno obrisao granicu između prirode i ljudske strukture.
Nema razmišljanja o tome da je Troyeva ideja impresionirala mnoge, i sama se nadam kako će se ovaj festival jednoga dana pretočiti u stvarnost, no nakon što iskre oduševljena polako minu, budi se pitanje o etičkoj izvedbi rada. Djelo je danas prepoznato po vrhunskom upravljanu svjetlom i teksturom kroz AI alate, zbog čega su mnogi korisnici na društvenim mrežama, uključujući i mene, povjerovali da festival doista postoji, dok su neki pokušali i kupiti ulaznice.
No, najveća kritika projekta nije čak niti estetika, već problem „lažnih lokacija“, to jest praktičnost. Budući da su vizuali iznimno realistični, izazvali su val dezinformacija na platformama, zbog čega su kritičari digitalne kulture upozorili da ovakav „AI turizam“ stvara lažna očekivanja i frustraciju kod ljudi jer ova mjesta u stvarnosti ne postoje.
Iako je umjetnik u opisu objave jasno izjavio da se radi o zamišljenom festivalu, u narednim je dijeljenjem izgubila početno priznanje.
Iako se većina slaže da se prava umjetnost ne može svesti na pametno osmišljene AI promptove i tekstualne naredbe, mnogi su ovaj festival doživjeli tek kao bezazlenu digitalnu objavu. Stvarni ljudski trud, opipljivi fizički kontekst i zanatska vještina ono su što arhitekturu i umjetnost čini nezamjenjivima.
Možda nam ovaj estetski eksperiment posluži kao dobra pouka, ali i kao dokaz da ovakva vizija itekako ima potencijala, pod uvjetom da idući put oživi u stvarnom svijetu, a ne samo na ekranima.
izvor : BURO.hr
