Đurić najavio odlazak i odgovor na sankcije: Sačuvaćemo kompanije i radna mjesta

Odlučio sam da se povučem, ali tek kada i zaposlenima i javnosti predstavimo rješenje koje će očuvati radna mjesta i kompanije, najavio je Đorđe Đurić, vlasnik Infinity International Group, koji se sredinom prošle sedmice zajedno sa ovom grupacijom i nekoliko njenih članica našao pod sankcijama američke administracije. Priznaje da odluka nije laka, jer su kompanije gradili ulaganjem u znanje, kvalitetan kadar i osvajanje tehnologija. Ponosan je na činjenicu da je taj rast i razvoj tekao uprkos brojnim preprekama i na domaćem terenu, kao i spekulacijama i politikantstvu kojima su mnogi pokušavali da uruše poslovni ugled i kojima su, kako kaže, na neki način i prizvali sve ovo što se sad desilo.

Kako ste doživjeli sankcije koje vam je uvela američka administracija?

Osjećaj nepravde preovladava, jer nemate kome da se žalite. Neko je odlučio da tek tako stavi i moje ime na neku listu, ciljano pokuša da mi ukalja obraz, a sve to bez bilo kakvih dokaza. Zbog takvog poteza možete da ostanete bez dijela građanskih prava, jer ta moćna vlada svojim dekretima kontroliše i neke važne međunarodne mehanizme. Kada ste izloženi takvoj diskriminaciji, iako sam privrednik, shvatite da to više nema veze sa ekonomijom, ali i zdravim razumom. Zato i ne preostaje ništa drugo, nego samo da konstatujem da je važno da je čovjek zdrav i da ima porodicu na okupu, a sve ostalo će se vremenom prevazići.

Kada je u pitanju Infinity grupacija jasno je da ovakva vrsta obračuna sa domaćim kompanijama koje su uložile mnogo napora, truda i znanja da u oblasti informacionih tehnologija i energetike naprave pomake i na našem prostoru, vjerovatno nije zabilježena, i u tom smislu teško je uopšte protumačiti sve ovo što se dešava. Dakle, u pitanju su kompanije koje broje više od 700 ljudi, koje su implementirale brojne važne projekate i na taj način unaprijedile poslovanje i širu društvenu zajednicu. Naša ideja i želja od starta je bila da na domaćem prostoru izgradimo jaku domaću kompaniju koja može da parira svjetskim standardima i u kojoj će svoje mjesto naći brojni domaći stručnjaci koje ćemo ovde i zadržati. U svemu tome smo i uspjeli, a, na kraju, ovo dobili kao „nagradu“.

Kakve implikacije ove sankcije mogu da imaju po poslovanje Infinity grupacije i njenih članica?

Upravo najveću zabrinutost je izazvala činjenica da su sankcije uvedene Infinity grupaciji i njenim najznačajnijim članicama. One šalju ružnu i zabrinjavajuću poruku da bi ovako nešto moglo da postane pravilo. Danas je to sedam kompanija, sutra 77. Dakle, ni poslodavci ni zaposleni nisu više sigurni u sopstvenoj zemlji, čak ni ako posluju u skladu sa zakonom, poštujući sve norme i obaveze.

Kada je u pitanju Infinity International Group, u ovih nekoliko dana nije bilo direktnih posljedica, ali sudeći po nekim ranijim slučajevima možemo očekivati da reaguju banke, a svakako da će se i naši partneri i klijenti naći pred određenim izazovima. Zaista je red da se poštuju zakoni i naša prava kao kompanija koje zapošljavaju stotine radnika, a sve obaveze i prema radnicima i prema državi uredno izmirujemo. Logično je da država treba da stane u zaštitu privrednih subjekata iz Banjaluke koji su ugroženi ovakvim potezom jedne strane vlade. Ne tražimo nikakav povlašten položaj, ali da se principjelno zaštite oni koji ovdje, u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini svakodnevno stvaraju novu vrijednost i doprinose povećanju BDP-a.

U javnosti je najviše primjetna zabrinutost za sudbinu stotina radnika koji su zaposleni u kompanijama koje su pod sankcijama. Kako namjeravate da prevaziđete trenutnu situaciju?

Naći ćemo najbolje moguće rješenje koje bi osiguralo da kompanije nastave sa radom. Oni koji su me bolje upoznali u biznisu znaju da se sa saradnicima uporno borim za bolje rezultate, ali i da racionalno promišljam. Zato su u ovoj situaciji zaposleni na prvom mjestu, jer smo okrenuti pronalasku modela koji će njima i njihovim porodicama osigurati miran san.

I sa njima razgovaramo ovih dana i drago mi je što se vidi da imaju razumijevanja za situaciju. Koliko god da je čovjek zabrinut za sopstvenu egzistenciju kada čuje neprijatnu vijest poput ove od prije nekoliko dana, ohrabruje činjenica da se vidi da nas sve boli nepravda i da ćemo biti solidarni da zajedno sačuvamo ono što se stvaralo. Njihova radna mjesta i plate su za nas prioritet i zato će biti ponuđen model kojim ćemo upravo zaposlenima stvoriti pretpostavke da nastave normalno da rade.

Pošto sam ovim sankcijama lično etiketiran, najmanje što mogu učiniti je da u narednom periodu ne budem smetnja u procesu konsolidacije cijele grupacije. Konkretno, odlučio sam da se povučem u želji da time pomognem onima koji ostaju, ali neću otići dok ne definišemo novo rješenje za održiv poslovni sistem. Nemam namjeru da tek tako dozvolim da se stavi katanac na firme koje smo stvorili što je očigledno cilj onih koji su sankcionisali, ali i nekih ovdje, kod nas, koji na to gledaju kao na priliku da se riješe konkurencije. Zato ćemo narednih dana sigurno izaći sa najboljim mogućim rješenjem pred javnost. Mogu samo da kažem da je sada nekoliko opcija na stolu i ne bih u ovom trenutku bilo šta da prejudiciram.

Sudeći po ovom što ste rekli, smatrate li onda da iza svega stoji i pritisak konkurentskih kompanija i struja kojima ne odgovaraju jake i osposobljene, domaće kompanije?

Posmatrajući globalnu, svjetsku situaciju, siguran sam da je tako. Mi smo uspjeli da narastemo do te mjere da ni od koga ne zavisimo, jer smo osvojili savremene tehnologije i prilagodili ih lokalnim potrebama, osposobili i sačuvali kvalitetan, domaći kadar i stvorili uslove da skoro svugdje u svijetu sa svojim kapacitetima i znanjem možemo da budemo konkurentni. Kad sve to saberete, jasno je da mnogima ne odgovaramo.

Na prvi pogled o vama nema puno informacija u javnosti. Da li vam to sada otežava situaciju?

Kao i inače u životu, neko se više eksponira, a neko radi i ne slika se. Uvijek biram ovo drugo iako to predstavlja rizik da neki spekulacijama izmišljaju stvari o vama. Tako, recimo, zbog istog prezimena pojavljuju se lažne priče da sam sin Dragana Đurića, vlasnika Zekstre koji je ranije investirao u Banjaluci, što je notorna neistina. Imamo samo isto prezime, nismo u rodbinskim vezama, ali neki ne biraju sredstva i služe se čak i takvim podvalama u svojoj prljavoj igri. Istina je da dolazim iz porodice privrednika iz Srbije i da sam nastavio da gradim biznis gledajući svog oca koji predano i danas radi. Zato namjeravam da fokus mojih poslovnih aktivnosti u budućem periodu ponovo bude u Srbiji.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *