DAVID JELIĆ-TALENTOVANI GIMNAZIJALAC KOJI SNIMA FILMOVE
„UPALJENO SVJETLO“ i „NAŠ ŽIVOT U ZAJEDNICI“ su dva kratka filma sa velikim životnim porukama.
Školske klupe u Republici Srpskoj pune su talentovanih učenika, koji osim najboljih ocjena imaju i hobije u kojima su takođe odlični i zapaženi. Jedan od takvih je i David Jelić, koji pohađa drugi razred Katoličke Gimnazije u Banjaluci.
Ovaj šesnaestogodišnjak je snimio dva kratka filma, koja su prošla veoma zapaženo kako u njegovoj školi, tako i u Ministarstvu prosvjete i kulture RS.
– Što se tiče mojih hobija, oni su prvenstveno vezani za bavljenje filmom, a pored toga igram košarku i sviram klavir kaže David.
Za kameru i film se zainteresovao veoma rano, a tim putem će kaže i nastaviti.
– Prvi put me film zainteresovao kada sam imao devet godina, tj. kada sam prvi put koristio video kameru. Kod filmske umjetnosti generalno me najviše privlači to što film sam po sebi kao umjetnost ima možda i najveći uticaj na javnost, odnosno drugim riječima kroz film najlakše možemo ispričati neku priču ili ukazati na određeni problem, kaže nam ovaj talentovani učenik.
A baš sve navedeno David je ispoštovao i u svojim filmskim pričama, jer je kroz njih pokušao da ukaže na najvažnije ljudske osobine, ali i stvarnost u kojoj živimo.
– Poruka filma “Upaljeno svjetlo” je da čovjek treba pobjeći od otuđenosti, jer ga ona može najlakše ubiti, dok sam kroz film „Naš život u zajednici“ htio pokazati da osobe sa Daunovim sindromom mogu živjeti kao normalne osobe bez prepreka i predrasuda, navodi David i dodaje da mu je njegov brat koji ima Daunaov sindrom bio inspiracija da se bavi tom temom.
Sa filmom “Upaljeno svjetlo“ je bio zapažen, ali i nagrađen na konkursu Ministarstva prosvjete i kulture RS, koji je bio raspisan prošle godine na temu „ZAŠTO JE KULTURA MENI VAŽNA?“.
– Prijavljivanje na konkurs “Zašto je kultura (meni) važna”, je jedna od najboljih odluka koje sam donio, jer sam shvatio da sam dobar u onome što volim. Osvojio sam prvu nagradu sa mojim trominutnim filmom “Upaljeno svjetlo” i bio sam srećan zbog toga. U sklopu nagrade bila je i filmska radionica koja je za mene bila jedno lijepo i poučno iskustvo, navodi ovaj gimnazijalac.
A kad je riječ o drugom filmu, kritike su takođe pokazale da je dobar, a uskoro će ga prikazati i u svojoj školi.
– U decembru 2018. u Jevrejskom kulturnom centru prikazivao se moj film o Down Syndromu “Naš život u zajednici”, a na prezentaciji su prisustvovali gradonačelnik Igor Radojičić, ministar sporta i porodice, savjetnik predsjednika RS i direktor centra za socijalni rad. Promocija istog filma bila je i u Beogradu u januaru ove godine. Takođe, planiram promociju u prostorijama škole na dan Down Syndroma 21.3., kaže David, koji se trudi da što većem broju ljudi prenese ono što radi.
On nam otkriva da se najviše edukuje sam.
– Učim sam preko interneta i uz pomoć nekih knjiga. Bio sam 7 dana na filmskoj radionici u Njemačkoj u sklopu seminara koji je organizovala moja škola za odabrane učenike, pa sam i tu mnogo naučio, priča David.
Kako navodi, on već zna šta želi studirati ali i raditi i nema puno dilema oko toga, pa sebe nakon završetka srednje škole vidi kao studenta filmske režije i uz kameru smišljajući neki novi kadar i film.
Novosti plus
