Banjaluka ujedinjena za Sergeja: Dvije godine nade, ljubavi i borbe

PRIJE dvije godine, jedan trenutak na putu promijenio je život 21-godišnjeg Sergeja Stupara i njegove porodice. Saobraćajna nesreća ostavila ga je sa teškom povredom mozga, a njegova majka, Svjetlana Bednaš, od tada vodi neprestanu borbu za njegov oporavak.

On ne govori, ne hoda, ne može sam da obavi nijednu radnju. Ali ja vidim njegove male pobjede svakog dana. I to je moja snaga i moja motivacija da nastavim dalje – kaže Svjetlana.

Nakon nesreće, Sergej je bio u stanju budne kome, a danas se njegovo stanje naziva „minimalna svijest“. Iako je put do potpunog oporavka neizvestan, Svjetlana ističe da je vjera jedino što nikada ne sme nestati.

U protekle dvije godine, upoznala je mnoge roditelje koji prolaze sličan put.

– Shvatila sam da svi različito nosimo svoj teret. Ali svima bih poručila – nikada ne odustajte. Našoj jdeci smo mi jedina nada – kaže ona.

Sergej, sin jedinac, kako ga opisuje majka, pre nesreće bio je „buntovnik bez razloga, borac za pravdu i prijatelj na koga se moglo osloniti“. Ljubitelj istorije, politike i životinja, posebno pasa, živeo je aktivno i strastveno.

IAKO trenutno nema aktivnog broja za humanitarne SMS poruke, sredstva za pomoć mogu se uplatiti na žiro račun:

1613000045479669 kod Rajfajzen banke na ime Svjetlana Stupar.

– Nadam se da će jednog dana ponovo biti onaj stari Sergej – nada se Bednašova.

Nedavno je završen 15-dnevni intenzivni tretman sa fizioterapeutom iz Moskve, za koji Svjetlana kaže da je već donio značajan napredak:

– Vidim razliku u njegovim reakcijama, u pokretima. Svaki milimetar napretka za nas je kao kilometar.

Za septembar planira nastavak terapije i odlazak u jedan od evropskih centara za neurorehabilitaciju, slovački „Adeli centar“ ili španski „Gutman institut“.

Inače, podrška koju dobijaju iz Banjaluke i regiona ostavila je dubok trag.

– Ne znam ni sama koliko je akcija organizovano za našeg Segija. Pješačenje Dositeja Petkovića od Banjaluke do Italije, šutiranje na koš 24 sata bez prestanka kao i driblanje lopte od Banjaluke do Beograda našeg junaka Alekse Kresojevića, trčanje od Sarajeva do Banjaluke Nevena Tuševljaka, pješačenje do Ostroga… To su podvizi koji se ne smiju zaboraviti – kaže ova hrabra žena.