ANALIZA LOKALNIH IZBORA: Ko je pobjednik, a ko gubitnik?

Završeni su još jedni lokalni izbori u Republici Srpskoj. Oni nisu donijeli neko epohalno iznenađenje u smislu rezultata, ali ima nekoliko stvari koje se posebno ističu i koje su važne u smislu daljeg političkog života u Republici Srpskoj.

Ukratko, suma sumarum izbora bili bi pobjeda novog-starog gradonačelnika Draška Stanivukovića, fantastičan ukupan rezultat SNSD-a i poraz novih opcija sa starim licima Narodnog fronta i pokreta “Svojim putem”.

PIŠE: Aleksandar Stojanović

Generalno gledajući, ovo pokazuje da je SNSD vjerovatno jedina ozbiljna stranka trenutno u Republici Srpskoj, ali da njena pozicija u budućnost nije toliko sigurna jer smo dobili novog lidera i nekog ko ih sigurno može poljuljati, a to je Draško Stanivuković. S druge strane, pokazalo se i da novoformirani pokreti sa poznatim licima (koji su ranije gubili izbore) nemaju snagu da donesu novu energiju koja će ugroziti SNSD.

SNSD
Ako posmatramo Republiku Srpsku, SNSD zaista može biti prezadovoljan. Osvojili su ogromnu većinu lokalnih zajednica, čak pet više nego prošli put (47 od 63). Dobili su 310.000 glasova i to je ozbiljan zalog za naredne opšte izbore za dvije godine. Promjene u stranačkom rukovodstvu dale su rezultate i sigurno je da imaju razloga za slavlje.

Kada je riječ o Banjaluci, te Bijeljini i Tesliću, koji su ostali neosvojive tvrđave za njih, najbolje govori rečenica predsjednika SNSD-a Milorada Dodika da “nisu dobili, ali da nisu ni izgubili”. Iako je možda paradoksalna, ona je najtačnija moguća. Nisu dobili nešto što nisu imali (gradonačelničke pozicije), ali i dalje su najjača stranka i vrlo vjerovatno da će imati skupštinsku većinu. Dakle, možemo reći da SNSD nije opozicija u tim lokalnim zajednicama.

Stanivuković
Međutim, i pored sjajnog rezultata, ono što može da ih “zabrine” je ubjedljiva, velika pobjeda Draška Stanivukovića. Bez ikakvog uvijanja, možemo reći da je ovo najdominantnija pobjeda ikada na lokalnim izborima i Stanivukovićev rezultat zaslužuje svako poštovanje. Na svojoj strani nije imao nikoga od stranaka opozicije, a protiv sebe je imao veliki broj stranaka. Podrška drugoj strani je stizala i iz regiona. Ipak, odnio je više nego dominantnu pobjedu.

Ona ga sada svakako pozicionira kao novog lidera. Ne samo opozicije, nego šire gledajući u budućnost. Njegova pobjeda razbija dosadašnju striktnu podjelu na vlast i opoziciju i donosi jedan sasvim novi kolorit u političkom životu Srpske. Za razliku od svojih kolega iz republičke opozicije, Stanivuković se pokazao kao pobjednik. Neko ko pobjeđuje, okuplja i koji ne zasniva sve na kritici. Pokazao je da bez PDP-a i SDS-a može, a da PDP i SDS bez njega ne postoje u Banjaluci.

Sama njegova kampanja je bila drugačija. Kampanja koja može biti za primjer svima. Bio je autentičan, na kritike je odgovarao samo sa: “djela” (bez obzira kakva su ona). I sav teret krivice za sve loše u gradu prebacio je na SNSD.

Sigurno da mu ovakva pobjeda daje legitimitet da razmišlja o kandidaturi za predsjednika Republike Srpske, gdje bi ga, kako je već najavio, sačekao najveći mogući politički plijen – Milorad Dodik. A da li će preuzeti PDP manje je i važno… Nije isključeno i da osnuje svoju stranku, svoj put, jer odavno je prevazišao i svoju stranku i druge stranke opozicije. Preuzimanje ovakvog PDP-a bi ga vjerovatno samo usporilo i omelo ka višem cilju za koji sigurno ima apetita.

Trivićeva, Radojičić i SDS
Još jedan od segmenata koji su ovi izbori pokazali su da nove stranke sa dobro poznatim licima nisu sposobne donijeti nešto drugačije. Na ove izbore izašli su Narodni front Jelene Trivić i pokret “Svojim putem” Igora Radojičića.
Trivićeva je doživjela, možemo slobodno reći, debakl. Kako lično, tako i kao stranka. Istina, biće parlamentarna stranka u 20 opština u Republici Srpskoj, ali u daleko manjem obimu od očekivanja i najava. Trivićeva je znala da je pobjeda teško dostižna, ali njen prevashodni cilj bio je da se dobro pozicionira za naredne, opšte izbore 2026.

Pored toga što je opet izgubila, sada se pokazalo koliko je za nju bio važan PDP i ostatak opozicije. A prije svega sada se vidi koliki je Stanivukovićev doprinos bio njenom dobrom rezultatu na predsjedničkim izborima u Banjaluci. Prilikom formiranja stranke, Trivićeva je uzela kadrove SDS-a i PDP-a, misleći da je veća od njih, a sada se pokazalo suprotno.

To što su joj “oprostili što ih je tukla”, odrazilo se i na SDS. Ali i činjenica da je stranka koja je stvarala Republiku Srpsku svedena na rezultat u Tesliću. I što su svi njeni resursi iskorišteni za odbranu načelničke pozicije u toj opštini. No, nećemo o SDS-u, previše je bolna tačka.

Kada je riječ o Radojičiću, on je prošao put od pompeznog ulaska preko tihe i, Radojičiću svojstveno, previše oprezne kampanje, pa preko slavodobitnog proglašenja da su treća opcija po snazi, do konačnog rezultata koji je pokazao da se bivši gradonačelnik sam vraća u Gradsku upravu. Ovaj put kao odbornik.

To je samo pokazalo da politika koja “nit’ smrdi, nit’ miriše” teško prolazi, te da priča o stručnosti na izborima nije važna. Ne mogu se politički izbori posmatrati kao izbori za Senat Univerziteta.

Zaključak
Lokalni izbori razlikuju se u mnogo čemu od opštih i rezultat koji smo imali danas, ne mora značiti ništa 2026. godine. No, definitivno da je usljed gorenavedenih stvari došlo do novih pozicioniranja i zauzimanja startnih pozicija.

Najavu predsjedničke kandidature od strane Milorada Dodika već imamo. Stanivuković ima sada momentum da ide na najviši cilj. Opoziciji ostaje da napokon izvuče pouke, da bar jedan prostor do narednih izbora prođe bez trzavica i da ispeglaju sve što nije valjalo. Ili bar dio, jer ima mnogo toga.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *