Najveći dirigent 20 vijeka.
Život Leonarada Bernsteina koji je bio najveći dirigent 20. vijeka.
Kada je Bradley Cooper 2018. snimio još jednu verziju filma “Zvijezda je rođena”, neki su ga prozvali diletantom – tipičnim zgodnim glumcem s klasičnim ‘želim režirati‘ aspiracijama. Cooper je tim filmom odmah ušutkao sve skeptike – zahvaljujući uzbudljivim i autentičnim muzičkim setom u kojem je uvjerljivo odigrao problematičnu zvijezdu. S “Maestrom” Cooper nastavlja sa sličnim žarom, dokazujući ne samo da nije diletant već da njegov uspjeh nije slučajan. U ovom zabavnom i pomalo deliričnom biografskom filmu o dirigentu Leonardu Bernsteinu, Cooper ne educira publiku , već nam pokazuje ono što smatra najvažnijim u njegovom životu: u ovom slučaju umjetnikovu vezu sa suprugom Felicijom, njegovu biseksualnost, kompulzivnu znatiželju o ljudima i ekstatične izljeve kreativnosti.
Gledaoci koji su se nadali čuti neke od Lennyjevih najvećih hitova trebali bi smanjiti očekivanja, iako je mnogo rekreacija nekih od najdivnijih izvedbi. Umjesto toga, “Maestro” je film trenutaka koji pravi živopisnu, ali nepotpunu cjelinu. Sve te vrijednosti dolaze do izražaja u “Maestrovom” izvrsnom uvodnom poglavlju, elegantnom prikazu Bernsteinova uspona, koji je započeo 1943., kada je u zadnji tren pozvan da diriguje Njujorškom filharmonijom nakon što se Bruno Walter razbolio. Sjajna je scena gdje Bernstein, kojeg Bradley Cooper igra s nevjerojatnom fizičkom sličnošću, iz kreveta koji dijeli s klarinetistom Davidom Oppenheimom (Matt Bomer) juri do hodnika Carnegie Halla.
Redatelj Cooper u tom trenutku savršeno uspostavlja vrijeme i prostor, hvatajući žar s kojim je dirigent uživao u umjetnosti, ambiciji i životu. Bradley Cooper pokazuje sličnu umješnost i u kasnijim scenama, kada Bernstein upoznaje glumicu Feliciju Montealegre (Carey Mulligan) te se njih dvoje upuštaju u strastvenu vezu. Kontradikcije gej muškarca koji se iskreno zaljubljuje u ženu, dok ga i dalje privlači isti spol, vidljive su tokom izvođenja baleta za koji je Bernstein radio muziku gdje pravio metaforički ples u dvoje (ili ipak u troje).
To su male zabilješke koje “Maestro” ne čine samo prozom već i poezijom. Lenny je slobodni duh, harizmatična zvijezda svog i Felicijinog života – upravo je ona ta koja ga spušta na zemlju. Carey Mulligan savršeno je žena koja je primjer kosmopolitske elegancije: suzdržana je, ali je istovremeno opipljiva njezina potisnuta ljutnja i zbunjenost. Kada napetost u njihovom braku dođe do vrhunaca, Cooper pokazuje obračun u njihovoj spavaćoj sobi . Baš dok Felicia govori najbolnije stvari upozoravajući svog muža da će, ako ne bude oprezan, završiti kao “usamljena stara kraljica” – ogromni Snupi na naduvavanje lebdi kraj prozora, stvarajući tužnu i nadrealnu scenu. Film je prepun takvih živopisnih trenutaka gdje se pojavljuju izvrsni sporedni glumci: Sarah Silverman igra Bernsteinovu sestru , Maya Hawke najstariju kćer Jamie, a Matt Bomer, svojim kratkim pojavljivanjem donosi neku patetiku. Scena koja ostavlja utisak je kada Bernstein u Central Parku naleti na Oppenheima, njegovu suprugu i dijete i sa smiješkom kaže bebi: “Spavao sam s oboje tvojih roditelja.” Redatelj ne prikazuje Bernsteina kao izmučenu dušu, već nam otkriva njegove najdublje želje: za ljubavlju, odanosti i povjerenjem.
Izvor Gloria
