Split kakav pamtimo: flajeri, klubovi i partiji koji su obilježili jednu generaciju !

“Ako sami ne dokumentiramo vlastitu kulturnu povijest, teško možemo očekivati da će to netko drugi napraviti umjesto nas”

Vrijeme kada se za dobar party doznavalo preko prijatelja, radijskih emisija ili flajera pokupljenog u omiljenom kafiću danas se čini prilično dalekim. No upravo su ti mali komadi papira, često sačuvani u ladicama i privatnim kolekcijama, postali vrijedni svjedoci jednog uzbudljivog razdoblja splitske glazbene i klupske povijesti.

Izložba „Flajeri i priče – Split i okolica 1995.–2005.“, koju su organizirali Goran Ozretić i Alen Marić, vraća nas u vrijeme kada se splitska klupska scena tek formirala, a glazba i ljudi oko njih stvarali posebnu supkulturu i prepoznatljiv vizualni identitet.

Posjetili smo izložbu i kroz sačuvane flajere zavirili u desetljeće koje je obilježilo generacije splitskih partijanera, ali i doznali kako je nastala ideja da se ovaj važan dio gradske kulturne povijesti sačuva od zaborava. U nastavku donosimo intervju s Goranom Ozretićem.

Kako se rodila ideja za izložbu „Flajeri i priče“ i što vas je potaknulo da se vratite upravo razdoblju od 1995. do 2005. godine?

Ideja je zapravo krenula od knjige na kojoj radimo već neko vrijeme, a izložba je zamišljena kao svojevrstan uvod u taj projekt. Htjeli smo na jednom mjestu okupiti dio vizualne povijesti splitske klupske scene, koja je, unatoč svojoj važnosti za kulturni život grada, ostala prilično slabo dokumentirana.

Također, posljednjih par godina globalno se pojavilo relativno dosta knjiga iste tematike, pa tako knjige prvih flajera imaju svi bitniji gradovi u Europi i Americi, a s obzirom na to da je i Hrvatska tih godina imala poprilično jaku i uzbudljivu scenu, a i sam sam skupljao flajere od tamo negdje 1997./1998. pa nadalje, logično je bilo probati napraviti nešto slično.

Razdoblje od 1995. do 2005. nije slučajno odabrano, iako je partija i klupskih večeri bilo i godinu-dvije ranije.

Međutim, ovo razdoblje zapravo predstavlja deset godina razvoja moderne klupske kulture u Splitu, vrijeme kada se nakon rata počinje formirati jedna potpuno nova scena, s vlastitim klubovima, organizatorima, DJ-ima, publikom i vizualnim identitetom.

U tih deset godina dogodila se ogromna transformacija, od relativno malih underground krugova do ozbiljne klupske infrastrukture i događaja s nekim od najvažnijih svjetskih imena klupske glazbe.

Osim toga, riječ je o razdoblju koje je dovoljno daleko da ga danas možemo promatrati s određenim odmakom, ali još uvijek dovoljno blizu da postoje ljudi, uspomene i materijali pomoću kojih možemo rekonstruirati tu priču.

Kako biste opisali splitsku klupsku i glazbenu scenu tih godina? Po čemu je bila posebna i što ju je razlikovalo od današnje?

Prije svega, treba razumjeti društveni kontekst tog vremena. Split je sredinom devedesetih izlazio iz rata, a mladi ljudi bili su željni glazbe, druženja, novih iskustava i nekakvog odmaka od ružne svakodnevice.

Istovremeno se u Europi već nekoliko godina događala velika transformacija klupske kulture, prvenstveno kroz house i techno pokret.

Mi smo zbog rata u taj proces ušli s određenim zakašnjenjem, ali kada se scena počela razvijati, sve se događalo prilično intenzivno. U relativno kratkom vremenu pojavili su se klubovi, promotori, DJ-i i publika koja je bila izrazito zainteresirana za novu glazbu.

Mislim da je najveća razlika u odnosu na danas bila u samom načinu na koji se glazba otkrivala i konzumirala. Nije bilo streaming servisa, društvenih mreža ni beskonačne dostupnosti informacija.

Do nove glazbe dolazilo se preko ploča, radijskih emisija, prijatelja, putovanja i odlazaka u klubove. Zbog toga je postojala posebna vrsta uzbuđenja oko svega novog.

Ono po čemu se razlikovala od ove današnje jest, po meni, prvenstveno to što je tada zapravo bila scena, odnosno supkultura, a sačinjavali su je ljudi koji su to živjeli 24/7.

Kako ste prikupljali flajere za izložbu? Jesu li većinom dolazili iz privatnih arhiva i sačuvanih kolekcija te jeste li tijekom istraživanja naišli na neke zaboravljene događaje ili posebno zanimljive priče?

Većina materijala dolazi iz privatnih arhiva ljudi koji su u to vrijeme bili aktivni sudionici scene ili su jednostavno imali naviku čuvati flajere.

Veliku zahvalnost dugujemo prvenstveno Peri Vidakoviću, koji je bio jedan od najaktivnijih sudionika scene tih prvih par godina, a kad već pričamo o najaktivnijim i najbitnijim ljudima scene, moram spomenuti još neka imena poput Sine Tudora, Tatjane Papić, Viska, Karla Ružića, Ivana Podruga, Petra Olujića, Gordana Tabaka te, naravno, nezaobilaznog Pere Fullhousea, koji je ostavio najveći pečat u tom razdoblju.

Kad smo kod DJ-a, definitivno shoutout ide i Lushiju, Gadaffiju, Augieju, Jaki, Duji, Quarku, Pacu, Soli, Leonu, Pilletu te, nažalost, pokojnim Hashi i Ninu Garbinu. Vjerojatno sam nekoga zaboravio, ali za knjigu nećemo.

Za ostatak flajera hvala i Danku Alujeviću, Ivanu Krželju i Špiri Miličiću, čije su kolekcije, uz moju, omogućile realizaciju izložbe. Zanimljivo je danas, kada pregledavate te materijale, shvatiti koliko je događaja, prostora i ljudi gotovo potpuno nestalo iz kolektivnog sjećanja grada.

Neki flajeri podsjećaju na velike događaje kojih se svi sjećaju, a neki na male, gotovo zaboravljene večeri koje su bile jednako važne za razvoj scene.

Izložba je na neki način i pokušaj da se dio tih priča ponovno otvori, a vjerujem da ćemo kroz reakcije posjetitelja doći i do novih informacija, uspomena i materijala za knjigu.

Koji su klubovi, prostori i događaji bili ključni za razvoj splitske scene u tom desetljeću? Postoje li mjesta koja su danas nestala, a bez kojih bi bilo teško ispričati ovu priču?

Dom mladih bio je prvi, ali teško je govoriti o tom razdoblju bez Up & Downa i Shakespearea, koji su po meni bili dva ključna mjesta za formiranje splitske urbane i klupske kulture druge polovice devedesetih. U tim prostorima stasala je prva generacija splitskih DJ-a, ali i publika koja je kasnije nastavila razvijati scenu.

Važnu ulogu imali su i Metropolis, Factory/Forum, ali i drugi prostori koji su svaki na svoj način pridonijeli razvoju noćnog života grada. Metropolis je, primjerice, bio važan za prijelaz iz relativno manjih „underground“ krugova prema široj clubbing kulturi početkom dvijetisućitih. Ne smijemo zaboraviti ni širu okolicu Splita.

Klub F1 u Trogiru i Aurora u Primoštenu bili su izuzetno važni, posebno kroz Technodrome partije u organizaciji Omega Ritma. Na tim su događajima nastupala neka od najvećih imena svjetske elektroničke scene, poput Laurenta Garniera, Jeffa Millsa, Carla Coxa, Westbama, Lukea Slatera ili Plastikmana, danas poznatijeg kao Richie Hawtin, ali i mnogo drugih.

Danas velik dio tih prostora više ne postoji, barem ne u obliku u kojem ih pamtimo. Ali mislim da je važnije od samih prostora ono što se u njima događalo. Klub nije samo prostor s razglasom i šankom. Njegovu važnost određuju ljudi, glazba, ideje i zajednica koja se oko njega stvara.

U krajnju ruku, u većini tih prostora organizirali su se i koncerti glazbenog šunda, tako da su sami prostori u nas ipak manje bitni i kultni od onih u Parizu ili Londonu, koji su striktno i najčešće baš dio scene.

U vrijeme prije društvenih mreža flajeri su bili mnogo više od obične najave događaja. Koliko se pažnje posvećivalo njihovu dizajnu i koliko su zapravo utjecali na prepoznatljivost pojedinih klubova, izvođača i glazbenih pravaca?

Flajer je u to vrijeme bio jedan od najvažnijih komunikacijskih alata scene. Informacija o događaju morala je fizički doći do publike, preko klubova, kafića, prodavaonica ploča ili jednostavno iz ruke u ruku. U tom smislu flajeri su bili neka vrsta fizičke društvene mreže.

Ali osim informativne funkcije, imali su i snažnu identitetsku ulogu. Često ste već na temelju dizajna mogli pretpostaviti kakva vas glazba očekuje, kakva će biti publika i kojoj kulturnoj ili glazbenoj struji određeni događaj pripada.

Posebno je zanimljiv dizajnerski aspekt tog razdoblja jer se radi o prijelazu iz analognog u digitalni svijet. Od ručno rađenih kolaža, fotokopija i različitih DIY tehnika do prvih ozbiljnijih eksperimenata s računalnom grafikom, Photoshopom, digitalnom tipografijom i 3D efektima.

Naravno, nisu svi flajeri bili dizajnerski uspješni niti je svaki nastajao s nekom velikom umjetničkom ambicijom. Ali upravo je ta raznolikost zanimljiva. Danas na njima teško da možemo pratiti razvoj grafičkog dizajna, više promjene glazbenih trendova, tehnologije i estetike čitavog jednog vremena.

Zato smo i izložbu koncipirali tako da selekcija ne ovisi isključivo o dizajnerskoj kvaliteti, nego i o kulturnoj i povijesnoj važnosti događaja koji pojedini flajer predstavlja.

Postoji li među izloženim flajerima neki koji vam je posebno drag, bilo zbog vizualnog identiteta, događaja koji najavljuje ili osobne priče koja se iza njega krije?

Teško mi je izdvojiti samo jedan jer različiti flajeri imaju različitu vrijednost. Neki su mi posebno zanimljivi zbog dizajna, neki zbog izvođača koji su na njima najavljeni, a neki jednostavno zato što me podsjećaju na određeno razdoblje i ljude.

Posebno su mi zanimljivi flajeri iz druge polovice devedesetih, kada se scena tek formirala. Na njima se najbolje vidi ta kombinacija entuzijazma, eksperimentiranja i želje da se napravi nešto novo.

Kada danas pogledate neke od tih flajera i imena koja su na njima, zapravo je nevjerojatno kakvi su se događaji organizirali u Splitu i okolici u vrijeme kada je cijela klupska infrastruktura bila tek u nastajanju. Ali ono što mi je možda najdraže kod cijele kolekcije jest činjenica da svaki od tih komada papira nekome predstavlja uspomenu.

Nekome je to bio prvi party, nekome prvi susret s određenom glazbom, a nekome večer koja mu je na neki način promijenila život. Na samoj izložbi postavili smo i knjigu dojmova, tako da je užasno zanimljivo upravo to, uspomene ljudi na neka ljepša, nevinija vremena.

Koliko se Split kao grad promijenio u odnosu na to razdoblje? Smatrate li da je današnja klupska scena izgubila nešto od spontanosti, zajedništva i kreativnosti koje su obilježavale devedesete i početak dvijetisućitih?

Split se u tih tridesetak godina promijenio gotovo u svakom pogledu, pa tako i njegova kulturna i klupska scena. Promijenili su se grad, način života, tehnologija, publika, ali i način na koji danas doživljavamo glazbu i izlaske.

Mislim da je pogrešno prošlost promatrati isključivo kroz nostalgiju i govoriti kako je nekada sve bilo bolje. Svako vrijeme ima svoje prednosti i nedostatke. Danas su glazba, znanje i tehnologija dostupniji nego ikada prije, što otvara ogromne mogućnosti za nove generacije. Problem je što ih kultura i sadržaj sve manje zanimaju.

S druge strane, čini mi se da je nekada postojala snažnija potreba za fizičkim okupljanjem oko glazbe i određenih kulturnih ideja. Klubovi nisu bili samo mjesta za izlazak, nego prostori u kojima se otkrivala nova glazba, upoznavali ljudi, razmjenjivale informacije i stvarale nove inicijative.

Danas se velik dio toga preselio u digitalni prostor, a sama klupska kultura postala je u određenoj mjeri i komercijaliziranija.

Ono što smatram važnim jest da grad poput Splita mora imati prostor za nezavisnu kulturu, alternativnu glazbu i nove generacije kreativaca. Scena ne nastaje sama od sebe niti se može graditi isključivo na komercijalnim događajima.

Potrebni su joj mali klubovi, kontinuitet programa, edukacija publike i ljudi koji su spremni ulagati vrijeme i energiju u nešto što ne mora nužno donositi financijsku korist. Bez toga je teško govoriti o ozbiljnom i dugoročnom razvoju gradske kulture.

Izložba je svojevrsna najava knjige koja bi trebala izaći 2027. godine. Što će knjiga donijeti povrh onoga što publika može vidjeti na izložbi i koliko vam je važno da priče o tom dijelu splitske kulturne povijesti ostanu sačuvane za nove generacije?

Izložba je zapravo samo mali dio onoga što želimo napraviti knjigom. Ona donosi izbor flajera i kroz njih pokušava prikazati atmosferu jednog razdoblja, dok bi knjiga trebala puno detaljnije obraditi razvoj splitske klupske scene između 1995. i 2005. godine.

Ideja je, osim samih vizuala, dokumentirati klubove, događaje, organizatore, DJ-e, dizajnere i sve one ljude koji su na različite načine sudjelovali u stvaranju te kulture. U knjizi će biti i jako puno zanimljivih priča i intervjua koje donosimo iz razgovora s akterima tadašnje scene. Svakako će to biti jedno zanimljivo i nesvakidašnje štivo.

Želimo prikazati i širi društveni kontekst, odnosno objasniti kako se jedna nova glazbena i, generalno, kultura razvijala u Splitu neposredno nakon rata, u vrijeme kada su se slične scene već intenzivno razvijale diljem Europe.

Osobno mi je posebno važan taj dokumentaristički i edukativni aspekt cijelog projekta. O klupskoj kulturi često se govori isključivo kroz zabavu i noćni život, a zanemaruje se njezina puno šira uloga u razvoju glazbe, dizajna, mode, umjetnosti i identiteta nekog grada.

Generacije koje danas imaju dvadeset godina vrlo malo znaju o tom dijelu splitske kulturne povijesti, što je i razumljivo jer gotovo da ne postoje sustavno dokumentirani materijali. Volio bih da knjiga bude nešto više od nostalgičnog podsjetnika generaciji koja je to vrijeme proživjela.

Da bude dokument jednog vremena, ali i prilika da mlađe generacije razumiju kako je nastajala scena čiji su dio, izravno ili neizravno, i danas. Na kraju, ako sami ne dokumentiramo vlastitu kulturnu povijest, teško možemo očekivati da će to netko drugi napraviti umjesto nas.

izvor : BURO.hr