“Zaboravljeni računi” čuvaju 4 milijarde evra: Kome pripada novac nakon smrti vlasnika?
Naslednici nekad i ne znaju.
Napušteni, zaboravljeni ili neaktivni računi najčešće predstavljaju bankarske depozite ili hartije od vrednosti, poput akcija i obveznica, na kojima duže vreme nema nikakvih transakcija i mogu ostati bez aktivnosti i po nekoliko godina.
Na takozvanim “zaboravljenim računima” nalazi se više od četiri milijarde evra, u nemačkim bankama i drugim finansijskim institucijama, pokazali su podaci Saveznog ministarstva za istraživanje, tehnologiju i svemir iz 2021. godine. Pojedine procene idu i dalje, pa se pominje suma od čak devet milijardi evra, dok same banke do danas nisu izašle sa zvaničnim podacima.
Kada vlasnik računa preminе, članovima porodice i naslednicima često nije lako da uđu u trag toj imovini, naročito zato što mnogi ljudi imaju više računa u različitim bankama. Situaciju dodatno komplikuje sve raširenije internet-bankarstvo, jer iza sebe često ne ostavlja papirni trag u vidu izvoda ili drugih dokumenata.
Podaci su neretko sačuvani samo u elektronskoj pošti ili na računarima, pa ih je teže pronaći. Poseban izazov predstavljaju i alternativni oblici imovine, poput kriptovaluta i NFT-ova, čije je postojanje i vrednost naslednicima još teže da otkriju.
Šta su to zaboravljeni ili neaktivni računi?
U Nemačkoj ne postoji zvanična definicija takvih računa. Napušteni, zaboravljeni ili neaktivni računi, kada je reč o tradicionalnoj finansijskoj imovini, najčešće su bankarski depoziti ili vrednosni papiri, poput deonica i obveznica, kod kojih duže vreme nema nikakve aktivnosti. Takvi računi mogu godinama da ostanu neaktivni.
S obzirom na to da ne postoji pravna regulacija, postupanje s takvim računima u velikoj meri je prepušteno samim bankama.
Većina institucija smatra da je reč o neaktivnim računima ako je vlasnik računa preminuo i nije moguće utvrditi naslednike, ako godinama nema kontakta s vlasnikom, poštanske pošiljke se vraćaju, a drugi kontaktni podaci su zastareli.
Takva situacija bankama takođe ostavlja određeni prostor što se tiče toga koliko intenzivno traže vlasnike ili naslednike. Veliku prepreku pritom predstavljaju strogi propisi o zaštiti podataka u Nemačkoj.
Kako u Nemačkoj mogu da se pronađu nekorišćeni računi?
Neaktivni računi u Nemačkoj ne prelaze u vlasništvo banaka, niti se prenose na državu. Banke su obavezne da vode takve račune na neodređeno vreme, a vlasnička prava, bilo prvobitnog vlasnika ili njegovih naslednika ne zastarevaju. Sredstva s računa nemačka država može da potražuje samo ako se prema naslednom pravu ona utvrdi kao naslednik.
Na osnovu pravila o imovini bez vlasnika, račun ne može da pripadne državi.
Beatris Ajzenšmit, članica uprave Udruženja nemačkih istražitelja nasledstva (VDEE) sa sedištem u Berlinu, smatra da bi najvažnija mera bila uspostavljanje centralnog registra neaktivnih računa. Takav registar mogao bi da pomogne u utvrđivanju da li je neka osoba negde imala račune.
Trenutno upiti moraju da se šalju različitim udruženjima banaka, što oduzima mnogo vremena i skupo je. Za naslednike je to često komplikovano i zato što ponekad uopšte ne znaju da li postoji ikakva imovina.
“Zbog toga se mnogi naslednici odlučuju protiv slanja takvih upita,” izjavila je Ajzenšmit za DW.
Kako se podnosi zahtev za povraćaj novca?
Pravila za postupanje s neaktivnim računima razlikuju se od zemlje do zemlje. U Velikoj Britaniji sredstva se nakon 15 godina prenose u Reclaim Fund, koji finansira socijalne i ekološke projekte, ali naslednici mogu u svakom trenutku da zatraže povraćaj novca. Sličan model primenjuje i Irska, gde novac nakon određenog perioda prelazi državi i koristi se za socijalne programe.
Pre toga, institucije su dužne da obaveštenje objave u dve nacionalne novine, a naslednici imaju neograničeno pravo na povraćaj sredstava, uključujući i kamate.
U Sjedinjenim Američkim Državama računi se u većini saveznih država smatraju neaktivnim nakon tri do pet godina bez transakcija. Banke tada pokušavaju da stupe u kontakt s vlasnikom, a ako to ne uspe, račun preuzima savezna država u kojoj je vlasnik poslednji put imao prijavljenu adresu. Sredstva se vode kao “nepreuzeta imovina”, a vlasnici uglavnom mogu bez vremenskog ograničenja da traže njihov povraćaj.
Francuske banke su obavezne da pokušaju da pronađu vlasnike, ali se računi i polise životnog osiguranja posle deset godina bez aktivnosti prenose javnoj finansijskoj instituciji Caisse des Dépôts (CDC). Država vodi bazu podataka, ali ne traga aktivno za vlasnicima. Ako se sredstva ne potražuju ni narednih 20 godina, ona trajno prelaze u vlasništvo države.
Švajcarska od banaka zahteva da i neaktivnim računima upravljaju u interesu klijenata, a naslednicima je na raspolaganju centralna baza podataka. Posle 60 godina bez kontakta objavljuju se informacije o računima, a naslednici imaju još godinu dana da podnesu zahtev. Nakon isteka tog roka, račun se zatvara, a sredstva, uključujući sadržaj sefova, prelaze državi.
izvor : (EUpravo zato.rs)
