Kako ostati svoja? Amila Lačević-Ćoralić o ljubavi, majčinstvu i životnom kompasu

Amila Lačević-Ćoralić, je Sarajka, novinarka po profesiji, kreativka po prirodi i žena koja kroz riječi, estetiku i tišinu gradi vlastiti prostor autentičnosti. Kroz razgovor o Sarajevu, ženstvenosti, brendu Femme by Shmeezla, majčinstvu i ljubavi, govori iskreno o slojevima života koje ne uljepšava, već ih živi — mirno, svjesno i bez potrebe da se uklopi u nametnute obrasce.

Skuvajte kafu, i uživajte u razgovoru koji je okupan iskrenošću i ljubavlju. Ušetajte u Sarajevo, i priču o nježnosti, majčinstvu i ženskom preduzetništvu, jer Amila je posebna, i njena energija vas automatski kupuje.

1. Za početak, možeš li nam reći nešto više o sebi?

Sarajka, po struci novinarka, s desetljećem rada u medijima, a potom u institucionalnom komuniciranju. Sasvim obična žena koja se, kroz različite faze života i uloge, stalno vraća istom pitanju: kako ostati svoja. Volim more, estetiku, riječi, tišinu i gradove s dušom. Ne vjerujem u savršenstvo, ali vjerujem u autentičnost. To mi je uvijek bio kompas.

2. Često pišeš o Sarajevu i njegovoj duši. Šta za tebe predstavlja taj grad i šta te za njega najviše veže?

Sarajevo je moje. Sarajevo je grad koji te ne mazi, ali te oblikuje. Njegova ljepota je u slojevima, u pukotinama, u emociji koja se ne da zapakovati. Veže me osjećaj pripadnosti koji nije uvijek lagan, ali je iskren. Ovdje sam naučila da tuga i radost mogu postojati u istoj rečenici

3. Kako je nastao brend „Femme by Shmeezla“ i spremaš li nam nešto novo u tom pravcu?

Sasvim slučajno, mada ništa u životu nije slučajno. Često sam bila u situaciji da mi se svidi neki odjevni predmet koji se u Sarajevu ne može kupiti ili je, za naš standard, neprihvatljivo skup, pa sam poželjela da takve komade radimo ovdje – jednako lijepe, ali prilagođene našim mogućnostima.

Želja je bila napraviti stvari koje će biti funkcionalne i iskoristive, nosive od posla do večernjeg izlaska, udobne, od prirodnih materijala i cjenovno pristupačne.

„Femme“ je nastao iz potrebe da se ženama obrati tiho, ali jasno. Bez vike, bez pritiska, bez šablona. To je prostor u kojem ženstvenost nije obaveza, nego izbor.

Imam neke ideje i nadam se da ću ih uspjeti realizirati ovog proljeća. 😊

4. Kako je došlo do toga da se nađeš u influenserskim vodama – i da li si u tom prostoru pronašla slobodu i dobrotu prema onome što stvaraš?

Nisam krenula planski – potpuno neplanirano se desilo. 😊 Iz želje da u slobodno vrijeme dam svojoj kreativnosti oduška, da imam neki svoj ventil za razonodu. Počelo je kao online dnevnik u kojem sam se okupljala s prijateljima i poznanicima, gdje smo komunicirali, razmjenjivali poruke, iskustva, recepte, šalili se i opuštali.

Kroz godine se okupio veliki broj žena u dobi od 25 do 45 godina koje ističu da uživaju u načinu na koji predstavljam svakodnevicu – bez glume i lažnog sjaja, iskreno, kroz šalu, ali i otvoreno govoreći o situacijama s kojima se svaka od nas može poistovjetiti. Imamo predivnu komunikaciju, podržavamo se i bodrimo kroz razne životne situacije i prepreke. To je mjesto razonode, opuštanja i bijega u lijepe teme na kraju radnog dana.

Usput sam shvatila da moj glas ima put do drugih žena. Ne da im kažem kako da žive, nego da ih podsjetim da nisu same. Sloboda je tu kada nemaš potrebu da se svima svidiš, a dobrota kada stvaraš iz istine, a ne zbog algoritma.

5. Mali zaokret ka emocijama 😄 – u kom trenutku si znala da je tvoj muž „taj“?

Mir. Ne onaj dosadni, nego onaj koji te smiri iznutra. Znala sam jer nisam morala glumiti nijednu verziju sebe. Ljubav je prestala biti borba, a postala oslonac.

6. Misliš li da i danas društvo stvara pritisak, i muškarcima i ženama, kada je brak u pitanju?

Apsolutno. Samo su pritisci drugačije upakovani. Ženama se i dalje mjeri vrijeme, muškarcima uspjeh. Brak se često predstavlja kao cilj, a rijetko kao odgovornost i svakodnevni rad. Mislim da je važnije biti spreman, nego „na vrijeme“.

7. Imate predivnog dječaka koji već zrači svojom energijom – kako izgleda biti Isakova mama i na koji te je način majčinstvo promijenilo?

Biti Isakova mama je nešto najljepše na svijetu i, u isto vrijeme, najveće ogoljavanje mog bića. Kada se rodio, kao da je neko sve slojeve koje sam godinama gradila – i dobre i odbrambene – lagano skinuo. Ostala sam ja, u najiskrenijoj verziji sebe.

Naučio me strpljenju kakvo nisam znala da postoji. Naučio me granicama, ne samo onima postavljenim drugima, nego i onima koje moram čuvati u sebi da bih mogla biti dobra mama. Naučio me bezuslovnoj ljubavi koja je posvećena i svakodnevna.

Majčinstvo me vratilo onome što je zaista važno. Prestala sam juriti stvari koje nemaju težinu, a počela vrednovati mir, prisutnost i male trenutke. Njegov osmijeh me prizemljuje, njegov zagrljaj me omekšava, a njegova energija me podsjeća da se život živi sada.

8. Koji bi savjet dala roditeljima koji se bore za potomstvo?

Njihova bol je stvarna i duboka, a često nevidljiva drugima. To je tiha borba ispunjena nadama, čekanjima i razočaranjima. Moj savjet nije da budu jaki na silu, jer ponekad je najveća snaga u tome da sebi dozvoliš ranjivost.

Bila bih im poruka da budu nježni prema sebi i da ne mjere svoju vrijednost kroz nalaze, datume i ishode. Njihova borba govori o ogromnoj ljubavi koju nose u sebi i koju će jednog dana podijeliti.

9. Za kraj – koje je tvoje životno geslo, ono koje ti svakodnevno daje snagu i gorivo?

Ljepota uvijek postoji, samo je moramo znati vidjeti.
Vjerujem da se život ne mjeri velikim događajima, nego malim, tihim trenucima koji nas oblikuju bez buke.

I vjerujem u ljubav – onu koja ti svaki dan vrati kompas i kaže: „Tu si gdje treba da budeš.“