Učenje jezika nije obaveza nego iskustvo: The English Lab spaja znanje, pokret i radost

30 Aprila, 202616 Marta, 2026 Novosti Plus 31 Views 0 Comments 34 min read

U svijetu gdje se jezici često uče kroz pritisak i napamet, Patrizia Paolasini iz Pule pokazuje da učenje može biti putovanje kroz pokret, emociju i iskustvo. Nakon studija u Italiji i godina provedenih u Londonu, vratila se u svoj grad s idejom da stvori prostor u kojem se engleski uči s lakoćom, razumijevanjem i osmijehom.

Tako je nastao The English Lab – škola u kojoj se znanje rađa iz igre, a svaki sat postaje mala životna avantura.

U razgovoru s osnivačicom The English Laba otkrivamo kako se strast prema jeziku pretvara u revoluciju učenja, zašto je pokret ključ razumijevanja, i kako jedna vizija postaje prostor u kojem djeca i odrasli ne samo uče engleski – nego pronalaze samopouzdanje da progovore.

Patrizia je završila sam fakultet stranih jezika – itlijanskog, engleskog, ruskog i španskog – na Univerzitetu u Bolonji, a već dvadeset godina živi i radi u Istri. Svoje sam profesionalno putovanje započela je radom u državnim školama. Nije se uvijek slagala s metodikama i didaktikama koje su joj bile nametnute, radeći u državnim školama.

2016. godine odlučila je slijediti poziv srca i osnovati školu The English Lab u Puli – mjesto gdje djeca i mladi uče engleski jezik s lakoćom, razumijevanjem i radošću.

Danas u Labu živi ono što najviše voli – spoj jezika, pokreta, znanja i inspiracije – i vjeruje da se kroz učenje može istinski rasti kao osoba.

Patriziju krase energija, toplina i jednostavnost. Ne govori o učenju kao o poslu, već kao o životnoj misiji. U svakoj njenoj riječi osjeti se ljubav prema znanju i ljudima.

2. Koje tri riječi te opisuju, i što je ono u tebi što te je uvijek guralo naprijed?

Strastvena, autentična, posvećena – a vječno sam i zaigrana i uporna. Uvijek me vodila duboka vjera da se obrazovanje može mijenjati – da djeca ne moraju učiti kroz pritisak, nego kroz radost, igru i iskustvo.

Vjerujem da su obrazovanje, jezici i kultura nešto što nam nitko nikada ne može oduzeti – to je naše, trajna investicija koja ostaje zauvijek.

Znala sam da ako želim promjenu, moram je sama stvoriti.

Dok govori o jezicima, Patrizia se smješka. Njene riječi su jasne, ali meke. Iza svakog odgovora krije se iskustvo, ali i duboka zahvalnost – jer svaki učenik, kaže, nju podučava isto koliko i ona njega.

3. Kako se javila želja za engleskim jezikom?

Moja priča s jezicima počela je s talijanskim – mojim prvim jezikom. Kao dijete sam gledala crtiće na talijanskom i španjolske sapunice, pa su ti jezici ušli u mene spontano, gotovo neprimjetno. Engleski je, međutim, došao kasnije – i bio je pravi izazov. U školi mi nikako nije “ležao”. Metode su bile suhoparne, udaljene od stvarnog jezika i života, a profesori su se uglavnom bavili djecom koja su već znala engleski. Takav pristup me odbijao, ali i probudio inat. Znala sam da ću ga savladati – sama i na svoj način. Otišla sam u London, tamo gdje se jezik živi i diše, i tu sam ga zaista usvojila. Nakon toga uslijedio je fakultet i ozbiljnije proučavanje više jezika i metodike. Upravo zbog tog iskustva danas vodim i svoju djecu iz The English Laba u Ujedinjeno Kraljevstvo – da i oni uče engleski u njegovom prirodnom okruženju, gdje je govor živ, spontan i autentičan, a ne skup gramatičkih pravila bez duše.

Njena priča o odlasku u London zvuči kao scena iz filma – mlada djevojka, dva ogromna kofera i srce puno snova. “Nisam išla naučiti samo jezik, nego život”, kaže sa smijehom koji skriva tihu hrabrost.

4. Možeš li nam reći u kojim stranim zemljama si živjela, i gdje si završavala školovanje?

Studirala sam i živjela u Italiji, ali moje pravo putovanje počelo je već na moj osamnaesti rođendan – kada sam sama, s dva ogromna kofera veća od mene, sjela na avion za London. Moj engleski tada nije bio dobar, ali moja odlučnost bila je golema. Znala sam da idem naučiti više od jezika – idem naučiti život. Kroz godine studija svako sam ljeto provodila u Ujedinjenom Kraljevstvu, gdje sam se dodatno usavršavala i upijala jezik kroz stvarne situacije, kontakte i kulturu.

Tamo sam shvatila što znači “disati jezik” – kad ga ne učiš napamet, nego ga živiš kroz ljude, pokret, emociju i svakodnevni život. To iskustvo me oblikovalo ne samo kao profesoricu, već i kao osobu. Naučilo me da je svaki korak – čak i onaj najnesigurniji – zapravo korak prema autentičnosti i slobodi.

Kad priča o Bolonji, njen glas oživi. To je, kaže, grad koji te nauči da učenje nije obaveza, već način življenja.

5. Zašto si odlučila studirati u inostranstvu i zašto baš Bolonja?

Odlazak u inozemstvo oduvijek je bio moja želja – ideja da studiram u Hrvatskoj zapravo nije dolazila u obzir. Uvijek sam voljela izazove, a studirati na stranom jeziku i učiti tri jezika istovremeno činilo mi se kao najbolja verzija za mene. Bolonja, kao jedan od najstarijih i najpoznatijih univerziteta u Evropi, bila je savršeno mjesto za to. Student si okružen ljudima iz cijelog svijeta, što pruža jedinstvenu priliku za učenje jezika kroz svakodnevnu interakciju i kulturnu razmjenu. Željela sam živjeti taj studentski duh i iskusiti sve što donosi ta životna faza – možda je zbog toga i moj fakultet malo potrajao, jer nekad ne želiš prestati biti student i dijete (Kaže Patrizia kroz smijeh)

Povratak u Pulu bio je povratak korijenima – ali i početak novog poglavlja. Grad koji je nekad gledala iz daljine sada je postao središte njenog stvaranja.

6. Zašto si se vratila u Pulu?

Iskreno, to se nekada i dalje pitam – “Što je meni ovo trebalo?” (smijeh)

Ali ipak, povratak u Pulu bio je srčana odluka. Korijeni uvijek vuku kući, a ja sam osjećala da je vrijeme da sve što sam naučila vratim svojoj zajednici – da stvorim mjesto gdje se engleski uči s ljubavlju, a ne iz obaveze.

O moru govori s nježnošću, kao da opisuje starog prijatelja. “Valovi su poput djece,” kaže, “svaki ima svoj ritam i svoju priču.”

7. Zašto voliš život u Puli?

Uvijek mi je najviše nedostajalo more – osjećaj slobode i energije koju pruža svaki val i svaki zalazak sunca. Naša priroda, svjež zrak i mir koji se ovdje osjeća ne mogu se usporediti ni s čim drugim.
Pula je grad u kojem je život siguran, a ljudi prijateljski i topli. Ovdje osjećam da mogu stvarati bez žurbe, s punom prisutnošću.
Volim što u mom gradu raste generacija djece koja engleski uči kroz igru, pokret i samopouzdanje.

Iz te ljubavi prema životu i ljudima, rodio se The English Lab – prostor boja, pokreta i osmijeha, gdje su knjige, slike i riječi u stalnom pokretu.

8. Kako je nastao The English Lab?

The English Lab rodio se iz želje da promijenim način na koji djeca uče engleski. U državnim školama često se fokus stavljalo na djecu koja već znaju jezik, dok su ostali gubili motivaciju. Htjeli smo stvoriti potpuno drugačiji prostor – gdje nema straha od greške, gdje se uči kroz igru, pokret i kreativnost. Tako je nastala i moja PPP metoda: Pokret – Propriocepcija – Prostor.

U Labu se uči kroz tijelo, emociju i iskustvo. Djeca pamte kroz osjećaj i akciju, a ne samo kroz ponavljanje.

9. Kako izgleda atmosfera u tvojoj školi?

Vesela, šarena i živa. Na zidovima su slike, karte, motivacijske poruke, a u zraku se stalno čuje smijeh.
Svaki čas je drugačiji – nekad plešemo, nekad crtamo, nekad glumimo situacije iz života. Djeca uče da je greška samo dio procesa, a ne nešto čega se treba bojati.

Najljepši trenutak je kada dijete shvati da može govoriti engleski bez straha – to je čudo koje se ne može opisati riječima.

9. Šta je specifično za vašu školu i zbog čega je drugačija?

Naša PPP metoda – Pokret, Propriocepcija i Prostor – čini nas potpuno drugačijima. U Labu se ne sjedi mirno, nego se uči cijelim tijelom. Djeca se kreću, sudjeluju, komuniciraju, osjećaju. Uz to koristimo multisenzorno učenje, odnosno učenje svim osjetilima, jer tek tada učenje dobiva potpuno novu dimenziju – znanje prolazi kroz tijelo, utjelovljuje se i postaje dio iskustva.

Ne uče engleski kao predmet, već kao dio života. Svaki sat je iskustvo, svako dijete je svijet za sebe – i tako i učimo, s poštovanjem i radošću!

10. Svoju školu vodiš s emocijom. Kakav je to osjećaj kada uživaš u tome što radiš?

To je osjećaj dubokog smisla. Još od malena znala sam da ću biti učitelj – nikada u tome nije bilo sumnje. Kad razmišljam o tome da pola života provodimo na poslu, logično je da to bude nešto što volimo raditi. Svaki dan idem raditi vesela, s radošću i strašću. Za mene engleski nije posao – to je moja strast, a moj posao je svaki dan biti bolja u tome što radim.

Svaki dan me podsjeća da radim ono zbog čega sam ovdje – da inspiriram, ohrabrim i otvorim vrata jeziku i svijetu. Kada vidim dijete koje s ponosom izgovori rečenicu na engleskom i osjetim tu iskru samopouzdanja – znam da radim pravu stvar.

U školi The English Lab učenje stranog jezika, nije samo obaveza, već ujedno i odmor, zabava, a pravi temelji nastaju onda kada zajedno sa ekipom iz ove škole učenici odu u London i Oksford da uče “živi” jezik.

Laboratorija jezika i života

11. Zašto naziv The English Lab?

Naziv The English Lab odražava ideju prostora za istraživanje, otkrivanje i eksperimentiranje s jezikom – baš poput laboratorija u znanosti. Jezik je proces – nije nešto što se samo “ubaci u glavu”, nego se razvija kroz iskustvo, praksu i ponavljanje. U našem “labu” učenici istražuju engleski, povezujući ga s pokretom, prostorom i emocijama. Djeca mogu eksperimentirati s riječima, rečenicama i situacijama, vidjeti što funkcionira, ispraviti pogreške i u tom procesu usvojiti jezik, a ne samo učiti napamet.

Laboratorij je mjesto gdje ideje i proces imaju važnost, gdje se može pokušavati, pogriješiti i učiti iz iskustva. Zahtijeva vrijeme, pažnju i praksu – ništa se ne može preskočiti ako želiš stvarno razumjeti i savladati proces. Ideja o “labu” krenula je i iz mog uvjerenja da je jezik nešto što se razvija i kuha poput procesa u laboratoriju. Kada sam 2016. otvarala The English Lab, bila sam jedina škola u Puli s nazivom “Lab”, a danas ih već ima na svakom kutu.

Kod nas učenici ne sjede pasivno, nego uče kroz iskustvo, pokret i stvarne situacije. U našem “labu” engleski se povezuje s emocijama, prostorom i tijelom – i zato ga doista usvajaju, a ne samo uče napamet.

12. Koje sve kurseve imate?

U The English Labu nudimo programe za sve uzraste – od najmlađih polaznika, preko tinejdžera, do odraslih. Naši najpoznatiji programi su:

FunLab – predškolci i osnovnoškolci uče kroz pokret i multisenzorno iskustvo
Matura Double Bond (MDB) – srednjoškolci grade stvarno znanje
AdultLab – odrasli uče engleski bez stresa
Future Leaders – Entrepreneurs Programme – ekskluzivni program za naše najbolje učenike (C1), fokusiran na akademski engleski, poslovne vještine, poduzetništvo, liderske kompetencije i globalnu pripremu za fakultet i karijeru

Svake godine učenici odlaze i na ljetne programe u Englesku, gdje uče kroz kulturu i praktičnu komunikaciju.

12b. Zašto je boravak u UK važan za učenike?

Već deset godina surađujemo s International House London, školom koju British Council prepoznaje kao jednu od najboljih na svijetu. Naši učenici tamo žive i uče na sveučilišnim kampusima, zajedno s vršnjacima iz cijelog svijeta. Takvo iskustvo učenja je neprocjenjivo – jer kad dijete doživi da ga svi razumiju dok govori engleski, u njemu se događa preokret.

Strah nestaje, a pojavi se samopouzdanje i osjećaj “ja to stvarno mogu”. To iskustvo jezične i kulturne razmjene mijenja perspektivu zauvijek.

13. Kako u školi postižete da djeca uče iz zabave, a ne iz straha?

Naš princip je jednostavan: učenje se događa kad je dijete opušteno i znatiželjno. Sve naše metode temelje se na PPP pristupu – Pokret, Propriocepcija, Prostor. To znači da učenik uči kroz tijelo, kretanje i iskustvo.

U Labu se ne bubaju pravila – djeca ih sama otkrivaju, povezuju i primjenjuju. Kroz igru, simulacije stvarnih situacija, razgovore i kreativne zadatke, razvijaju prirodan odnos prema jeziku. Bez stresa, bez “moram”, nego s iskrenim “želim”.

Kroz ozbiljan pristup, igru, razgovor, disciplinovan rad, svi učenici iz ove škole izlaze spremni za život, rad i studiranje u inostranstvu.

Prevladavanje izazova

14. Koje su najčešće poteškoće kod učenika?

Najčešće – manjak samopouzdanja i osjećaj da “nisu za jezike”. Mnogi učenici dolaze s rupama u znanju, često zato što su od početka učili na preteškoj razini. To ih demotivira i stvara osjećaj da stalno zaostaju.

Naš zadatak je da ih vratimo na razinu koju zaista razumiju – i odatle gradimo dalje. Kad učenik ponovno osjeti uspjeh, sve se mijenja. Samopouzdanje vraća volju za učenjem.

15. Šta je probni mjesec učenja?

Roditelji i učenici imaju mogućnost upisati se na probni mjesec bez dugoročne obaveze. To je prilika da upoznaju naš način rada, ritam i atmosferu – da osjete kako učenici zaista napreduju kad se radi s razumijevanjem i podrškom.

Ako nakon prvih 30 dana vide da im pristup odgovara, nastavljaju s programom do kraja godine. To nam je važan princip – jer želimo da učenje bude izbor, a ne obaveza.

16. Šta bi poručila učenicima koji misle da je kasno za učenje jezika?

Nikad nije kasno. Kasno je samo ako prestaneš pokušavati. Engleski nije talent – on je proces. Ako ti netko objasni na pravi način, ako te vodi s razumijevanjem i ako ti dopusti da griješiš bez straha – naučit ćeš, uvijek. Jezik se uči kad ga živiš, ne kad ga bubaš. I svatko to može, bez obzira na godine.

17. Šta bi poručila odraslima za razbijanje straha od komunikacije?

Čim prije – jer se strah ne smanjuje čekanjem. Naš mozak najbolje uči kroz pokret, ponavljanje i iskustvo. Kad se opustiš i počneš govoriti, pa i s pogreškama, počinješ razbijati barijeru.

Savršen engleski ne postoji – ali postoji stvarna komunikacija. Najvažnije je da se usudiš. Kad jednom progovoriš, više se nikad ne vraćaš unazad.

Kao šlag na tortu Patrizija je podijelila i malo svog preduzetničkog duha, te nam otkrila šta je tajna njenog uspješnog rada, a sa odličnim timom to sve postaje dodatna čarolija.

Poduzetništvo srcem i timska inspiracija

18. Koja je tvoja lična vodilja u ovom poslu?

Naša vodilja je vrlo jednostavna – učimo srcem, radimo s razumijevanjem. Svaki učenik je priča za sebe i zaslužuje pristup koji vidi i čuje tko je on stvarno.

U The English Labu ne učimo samo engleski – učimo kako vjerovati u sebe, kako pogriješiti bez srama, kako učiti iz vlastitih grešaka, kako rasti kroz znanje. To je ono što nas razlikuje – mi ne stvaramo samo učenike, nego ljude koji se usuđuju misliti i govoriti svojom autentičnošću.

19. Ko čini vaš tim i zašto su posebne učiteljice?

Naš tim čine strastvene, kvalificirane i motivirane učiteljice engleskog jezika koje su same nekada učile u The Engish Labu. Upravo to im daje jedinstvenu perspektivu – poznaju moj način rada i razumiju potrebe učenika iz obje strane, kao učenice i kao učiteljice.

Nisam ih ja odabrala, same su izrazile želju da rade sa mnom, nadahnute godinama zajedničkog učenja i motivirane da postanu profesoricama. Najljepše u podučavanju je vidjeti kada učenik nadmaši učitelja – i upravo taj „čar“, ta svjezina inovativnost nastaje jer imaju strast, znanje i posebni žar koji prenose na naše učenike sa istom strašću kao što sam ja prenostila njima.

20. Koji bi tvoj savjet bio ljudima koji tek kreću u preduzetničke vode?

Poduzetništvo nije utrka, nego put samospoznaje. Vjerujte svojoj ideji i sebi, okružite se ljudima koji vjeruju u vas i učite iz svake prepreke. Najvažnije je raditi iz ljubavi, a ne straha.

21. Što bi poručila onima koji razmišljaju o učenju jezika ili o životu u inozemstvu?

Nikad nije kasno. Jezik nije samo skup riječi – to je način da razumiješ svijet i sebe. Učenje jezika otvara vrata, ali i srce.
Ako osjećaš želju da odeš, idi. Ako želiš učiti, počni. Svako iskustvo te obogati. A na kraju, gdje god odeš, uvijek se vraćaš sebi – i onome što nosiš iznutra.