Situacija u Ukrajini se dramatično mijenja i to ne samo na frontu !

PIŠE: Ivan Čović

Situacija se proteklih sedmica u dva ukrajinska grada dramatično promijenila. Ruske snage ušle su u Kupjansk i Pokrovsk. Idući dani i nedjelje odlučujući su za ta dva grada.

Osim toga, ruske snage napredovale su i u gradu Vovčansku. Tamo su ruske snage prošle godine ušle u grad kako bi stvorile svojevrsnu tampon zonu i smanjile udare ukrajinske artiljerije na ciljeve u Belgorodskoj oblasti, što su u dobrom dijelu uspjele. Međutim, ruske snage zauzele su dijelove grada do rijeke Vovče, a sada su uspješno prešle u drugi dio grada.

Rusi u centru Pokrovska i Kupjanska

Potvrđeno je da su ruske snage ušle i u centar grada Pokrovska te, prema dostupnim informacijama, uspješno učvrstile svoje pozicije u gradu. Zapadni dio grada pod velikim je pritiskom, ruska vojska aktivno gomila svoje snage i jača položaje.

Ključna je bitka za industrijsku zonu, koja se smatra “jezgrom” grada. Ono što je dodatno problematično za ukrajinske snage jeste komplikovana mogućnost povlačenja iz grada. Prelazak preko glavnih saobraćajnica postao je jako otežan.

Slična je situacija i u Kupjansku. Ruske snage napreduju i već su uočene po cijelom gradu. Ipak, ukrajinske se pozicije još održavaju i traju teške gradske borbe. Zasad ni Kupjansk ni Pokrovsk nisu okruženi niti odsječeni tako da se ukrajinske snage ne mogu rotirati ili snabdijevati, iako to podrazumijeva značajne gubitke.

Ono što se čini jeste da je donesena politička odluka u Kijevu da se ovi gradovi drže do kraja, bez obzira na gubitke, iako na temelju prethodnih iskustava, nakon ove faze borbi, gradovi su obično pali pod kontrolu ruske vojske.

Dramatično je i daleko od ratišta

Daleko od fronta situacija nije ništa manje dramatična. Protekle sedmice mediji su izvještavali o sastancima ukrajinskog i američkog predsjednika te američke i ruske administracije. Nakon najava da bi SAD mogle isporučiti Ukrajini projektile Tomahawk, u međuvremenu je očekivano došlo do drastične promjene u Trampovoj retorici, što se već može tumačiti kao svojevrstan obrazac njegova funkcionisanja.

Američka administracija, prema pisanjima iz medija, vodila je “težak” razgovor s ukrajinskim vlastima. Zaključeno je da Kijev nije “posvećen” postizanju kompromisa kako bi se rat što brže okončao.

Ukrajinci propustili važne prilike

Pojavili su se članci u kojima se tvrdi da je Witkoff pozvao ukrajinskog predsjednika da povuče snage iz Donbasa, što pokazuje da SAD nisu odustale od ključnih tačaka sa sastanka na Aljasci. Ipak, predsjednik Tramp je porekao takav pritisak na Kijev, odnosno izjavio je da nije tražio od Ukrajine da povuče vojsku iz Donbasa.

Ključno je da je ukrajinska delegacija, fokusirajući se na zahtjev za isporuku Tomahawk raketa, propustila priliku usredotočiti se na neke druge zahtjeve poput raketa za borbene avione ili sistema PVO. Osim toga, propuštena je i prilika da se pokuša uticati na američku administraciju kako bi odobrila korištenje zamrznute ruske imovine za finansiranje ukrajinske odbrane. Sveukupno, sastanak nije ocijenjen pozitivno.

Novi sastanak Putina i Trampa?

Nasdovezujući se na taj sastanak, SAD i Rusija započeli su proteklih sedmica pripreme za novi sastanak. Prema pisanjima, razgovaralo se i o mogućnosti sastanka američkog i ruskog predsjednika u Budimpešti. Ono što je bitno naglasiti jeste da bi, za razliku od Aljaske, sastanak u Budimpešti uključivao nekoliko diplomatskih faza, a to bi najvjerovatnije značilo da su Rusija i SAD već postigli dogovor o ključnim pitanjima na nivou delegacija te bi predsjednici to samo formalizovali.

Nije jasno šta će biti ključne tačke. Ono što je jasno jeste da američki predsjednik ponovno poziva Rusiju i Ukrajinu da zaustave rat. Ukrajina na neki način već pristaje. Međutim, Rusija trenutno insistira na povlačenju ukrajinskih snaga iz Donbasa, što je iz ukrajinske perspektive vrlo problematično. Ukratko, Kijev se boji odreći najutvrđenijeg i najbolje branjenog dijela svoje teritorije bez jasnih bezbjednosnih garancija.

Ovo su mogući scenariji

Prvi je scenario da Moskva i dalje odbija pristati na prekid vatre te nastavi insistirati na uslovima. SAD neće preduzimati dodatne oštre mjere te će nastaviti politiku postepenog povlačenja SAD iz rata u Ukrajini i pretvaranja vojne pomoći Kijevu na komercijalnu bazu. To bi moglo trajati do tačke dok Rusija ne osigura kontrolu nad cijelim Donbasom, što znači da bi rat još mogao potrajati izvjesno vrijeme.

Drugi je scenario da Moskva pristane na primirje u zamjenu za široku “lepezu” ustupaka SAD. To bi uključivalo ukidanje sankcija, neku vrstu pravnog priznavanja ruske kontrole osvojenih područja, prekid isporuke oružja Ukrajini itd.

Treći je scenario da Moskva odbije pristati na prekid vatre, a SAD zaoštre mjere, na primjer slanjem Tomahawka ili nekog drugog oružja Kijevu, uz recimo povećanje carina državama koje kupuju ruske energente. Međutim, predsjednik Tramp dosad je izbjegavao takve korake koji bi povećali eskalaciju sukoba ili pokrenuli globalni trgovinski rat.

Amerika ide na tvrđi pristup?

Najnoviji događaji pokazuju da se zasad bar odustaje od sastanka dvojice predsjednika, a uz to SAD su povukle poteze koji odgovaraju zadnjem navedenom scenariju. Prvo se pojavila informacija da su SAD dozvolile Ukrajini korištenje raketa Storm Shadow koje u sebi imaju američke komponente, ali ta informacija nije do kraja potvrđena. Sam predsjednik Tramp odbacio je tu informaciju, ali se iz dalje izjave može protumačiti da se ne protivi tome.

Drugo, Tramp je odobrio oštre sankcije protiv Rusije. One su usmjerene na Lukoil i Rosnjeft, dvije najveće ruske naftne kompanije. Mediji su izvijestili da se Indija i Kina već pripremaju za smanjenje kupovine, bar dok ne postane jasno kako će se provoditi sankcije. Ali, to nije službeno potvrđeno. Kina je osudila sam čin pokretanja sankcija.

Pritisak na Moskvu

Iz Rusije nije došao oštar odgovor, odnosno službena je reakcija prilično uzdržana. Takođe nije jasno može li novi zaokret doprinijeti tome da Kremlj promijeni stav. Svojim insistiranjem na uslovima posljednjih mjeseci Kremlj je prilično ograničio vlastiti manevarski prostor. Osim toga, stav je da Rusija dobro napreduje na frontu i da ekonomski problemi zemlje nisu kritični.

Ako bi se nove sankcije pokazale kao dodatan problem Rusiji, Rusija bi mogla nastaviti pregovarati sa SAD. Ipak, situacija je ponovno u “limbu”, rat se nastavlja, a Zapad i Rusija zasad se uzdržavaju od drastičnih koraka, iako i dalje prijete jedni drugima takvim koracima, čuvajući rizik od oštre eskalacije.

Odnosno, nove sankcije SAD, osim što služe kao pritisak prema Moskvi, mogu biti i pokazatelj zapadnim partnerima da SAD ne mogu puno toga napraviti kako bi spriječile Rusiju da ostvari svoje ciljeve i kako je potreban kompromis, a da se ne pokrene globalni sukob.

Ukrajina treba zadržati podršku

Koje su opcije za Kijev? S obzirom na perspektivu, zadatak je Kijeva održati evropsku podršku. Iako tu podršku Kijev formalno ima, jasno je da je to veliki izazov. Prvo, finansiranje Ukrajine samo je po sebi sve teže za Evropsku uniju. Prema nekim analizama, Evropska unija treba “pronaći” 120 milijardi evra za iduću godinu.

Ideja da se dio pokrije zamrznutom ruskom imovinom nerealna je i vrlo vjerovatno se takav korak neće preduzeti. Osim toga, vrlo je izvjesno da se SAD neće pridružiti finansiranju Ukrajine, ukoliko za to ne postoji komercijalna isplativost.

Kako je Evropska unija ipak ekonomska zajednica i kako svaka članica zapravo vodi svoju spoljnu politiku, jasno je da će provođenje takvih politika biti izazovno. Uz to, neke se članice i dalje ne mire s novom energetskom politikom EU, gdje se smatraju direktno oštećenom stranom – poput Mađarske ili Slovačke.

Kijev će vjerovatno morati pristati na neželjene ustupke

U tom kontekstu vjerovatno i dobar dio zemalja EU “navija” da SAD s Rusijom ipak postigne neku vrstu dogovora koji će, iako nepopularan, biti koliko-toliko prihvatljiv Kijevu. To naravno ne znači nužno da će biti prihvatljiv trenutnim vlastima u Kijevu, ali pod pritiskom opozicije i cjelokupne društvene situacije u Ukrajini, vlast u Kijevu moraće pristati na neželjene ustupke.

Čini se kao da rat u Ukrajini ide u smjeru da Rusija na ovaj ili onaj način dođe do dobrog dijela teritorije koju je već pravno usvojila u Ustav te da je samo pitanje broja žrtava i vremena kada će se taj cilj postići, pa će se krenuti u finalne pregovore.

Ključno pitanje glasi – na šta je još Zapad spreman?

Kijev zasad ne pristaje na to da povuče snage iz Donbasa, što je sasvim legitimno jer se i dalje pravno radi o ukrajinskoj teritoriji, a ne pomaže ni činjenica da ne postoji jasna garancija da se u nekom trenutku rat neće nastaviti. Međutim, isto tako je jasno da su SAD i Evropa više ili manje iscrpile sve svoje resurse za pomoć Ukrajini, a da pritom ne ugroze svoj standard, svoju ekonomsku, vojnu i političku bezbjednost.

Odnosno, jasno je da bi svaki idući potez Zapada morao ići ka tome da se te tačke ugroze, a očito je da zapadna društva na to nisu spremna.

izvor : (index.hr)