Nobelovci koji su dali moć centralnim bankarima !

Nobelov odbor nagradio je dvojicu američkih ekonomista za modele koji su centralnim bankama dali teorijsko opravdanje da umjesto kamatnim stopama počnu da upravljaju očekivanjima građana.

Robert Hol i Majkl Vudford dobili su u ponedjeljak Nobelovu nagradu za ekonomiju za rad na stabilizacionim modelima, saopštila je Kraljevska švedska akademija nauka u Stokholmu. Riječ je o dvojici teoretičara čiji su modeli, kako se navodi u obrazloženju, omogućili vlastima da „pravovremenim fiskalnim i monetarnim mjerama ublaže vrhove i dna ekonomskih ciklusa”.

Akademija je podsjetila da su od vremena Džona Mejnarda Kejnza stabilizacione politike služile kao alat za podsticanje rasta kad zatreba. Naftni šokovi sedamdesetih srušili su te modele. Hol i Vudford tada su, umjesto na statističkim vezama između inflacije, proizvodnje i potrošnje, izgradili modele na mikroekonomskim temeljima, odnosno na ponašanju pojedinaca i preduzeća.

Ključna pretpostavka njihovog rada je da domaćinstva razmišljaju unaprijed. Kad odlučuju da li će štedjeti ili trošiti, ljudi ne gledaju samo sadašnje cijene, već procjenjuju budućnost. Zato način na koji vlade i centralne banke saopštavaju svoju politiku direktno mijenja njihove odluke. Komunikacija je, prema tom modelu, postala instrument monetarne politike.

Od Kejnza do najave kamatnih stopa

Hol je 1978. objavio članak o potrošnji koji je akademija opisala kao „eureka trenutak” i koji je postao temelj savremenih istraživanja potrošnje. Vudford je 2003. objavio knjigu s novokejnzijanskim makro modelom izgrađenim na mikroekonomskim temeljima. Džon Hasler, predsjednik odbora za dodjelu nagrade, rekao je da je njihov rad dao „stabilan teorijski temelj modelima koje danas koriste centralne banke i vlade širom svijeta”.

Vudford je novinarima opisao i konkretnu primjenu. Tokom finansijske krize 2008. tradicionalni alati monetarne politike nijesu bili dovoljni jer su kamatne stope u mnogim zemljama već bile spuštene na nulu.

Centralne banke tada su počele da daju „eksplicitnije izjave” o tome kuda bi stope mogle ići u budućnosti. „Mislim da je to doprinijelo boljoj stabilizaciji. Nije magično riješilo problem, ali je bilo važan doprinos”, rekao je.

Vudford je vijest o nagradi primio dok se pripremao za ispit sa svojim studentima. „Vjerovatno se nadaju da ću ga otkazati”, rekao je kroz smijeh.

Nagrada u trenutku pritiska na Fed

Izbor teme monetarne politike dolazi u trenutku kada je američka centralna banka izložena pritisku predsjednika Donalda Trampa da snizi kamatne stope. Fed je nedavno podigao stope u borbi protiv inflacije. Novi predsjednik Feda Kevin Varš, koji je dužnost preuzeo u maju, promijenio je komunikacionu strategiju banke.

Smanjio je transparentnost rasprava o monetarnoj politici i odustao od najava budućih poteza, uz obrazloženje da tržišta treba da reaguju na podatke, a ne da analiziraju formulacije iz saopštenja.

Vudford je za AFP rekao da je „sasvim primjereno povremeno preispitati te stvari”, ali i da još nije jasno kakva će biti nova strategija. Pristup razvijen nakon 2008, dodao je, nastao je „u situaciji koja je sigurno bila veoma različita od ove u kojoj se sada nalazimo”.

Nagradu za ekonomiju nije ustanovio Alfred Nobel. Dodala ju je švedska centralna banka 1968. donacijom, ali dobitnike bira Kraljevska švedska akademija nauka po istom postupku kao za fiziku i hemiju. Uz diplomu i zlatnu medalju dobija se i ček na 1,2 miliona dolara.

Pitanje koje akademija nije postavila

Ono što obrazloženje prećutkuje jeste da su upravo ti modeli dali teorijsko opravdanje za najveći prenos moći u istoriji moderne ekonomije: sa izabranih vlada na neizabrane centralne bankare. Ako stabilizacija zavisi od toga kako će ljudi protumačiti riječi guvernera, onda o ekonomskoj sudbini miliona građana odlučuje uzak krug ljudi koje niko nije birao, prenosi Logicno.com.

Hrvatska je taj mehanizam osjetila iz prve ruke. Dok su domaće vlasti raspravljale o budžetu, odluke o kamatnim stopama donosile su se izvan zemlje, a valutna klauzula vezivala je kredite građana za evro na koji Hrvatska nije mogla da utiče. Modeli poput Holovih i Vudfordovih nijesu stvorili taj sistem, ali su mu dali naučni legitimitet.

Nobelov odbor slavi alate koji omogućavaju bolje upravljanje krizama. Pravo pitanje je ko te alate drži u rukama i da li ikome polaže račune.

izvor : Bankar.me