PODIGAO KRST OD 17 METARA U ČAST SVOJE BRAĆE: Borba Miodraga Suvajčevića za sjećanje na heroje svog sela

VOĐEN željom da sačuva uspomenu na svoju poginulu braću – Ratka, Radoslava i Živka Suvajčevića – kao i na ostale stradale mještane Vujinovića, bivši borac Vojske Republike Srpske Miodrag Suvajčević pokrenuo je akciju uređenja zapuštenog groblja i podizanja krstova koji danas simbolizuju vjeru, žrtvu i opstanak sela koje je u Odbrambeno-otadžbinskom ratu dalo osam heroja.

Malo je priča koje tako snažno svjedoče o žrtvi jedne porodice kao što je priča Miodraga Suvajčevića iz sela Vujinovići. U rat je otišao kao osamnaestogodišnjak, a iz njega se vratio nakon godina provedenih na ratištu. Iako je preživio, kaže da teret rata nosi i danas, prije svega zbog gubitka trojice braće.

Miodrag ističe da je odrastao u porodici u kojoj su zajedništvo, vjera i međusobna podrška bili temelj života.

„Potekao sam iz porodice i kraja gdje je zajedništvo uvijek bilo temelj opstanka. Rođen sam u selu, u kući u kojoj je odraslo 16 djece. Među tom djecom bila su i moja braća Ratko, Radoslav i Živko, danas heroji Republike Srpske. Odrastali smo zajedno, dijelili sve – i dobro i teško, čak i zadnju koru hljeba“, priča on.

Sjeća se da su i generacije prije njih živjele u teškim uslovima. Njegovi očevi ostali su bez oca još u mladosti, pa ih je, uz mnogo odricanja, podigla baka brinući se o brojnoj porodici.

„U takvom duhu smo i mi odrasli – uz vjeru, zajedništvo i osjećaj da se sve u životu mora izdržati zajedno. Kada je došao rat, otišli smo vođeni istim tim osjećajem dužnosti i pripadnosti. Nažalost, tri moja brata dala su život za Republiku Srpsku. Ja sam pukom srećom, kroz teške borbe, preživio i ostao da nosim taj teret sjećanja“, kaže Suvajčević.

Selo koje je dalo osam heroja

Iako danas ima sve manje stanovnika, Vujinovići su tokom Odbrambeno-otadžbinskog rata podnijeli ogromnu žrtvu. Iz ovog malog sela život za Republiku Srpsku dalo je osam boraca, među kojima su i braća Ratko, Radoslav i Živko Suvajčević.

Upravo zbog te žrtve Miodrag Suvajčević smatra da njihova imena i djelo ne smiju biti zaboravljeni. Podizanje krstova, uređenje groblja i postavljanje spomen-obilježja, kako kaže, nisu samo porodična obaveza već i dug prema svim stradalim borcima ovog kraja.

„Želimo da se čuje glas jednog malog sela koje je dalo osam heroja. To je suština svega što radimo“, poručio je Suvajčević.

Njegova braća danas počivaju u rodnom selu, ali je godinama porodicu posebno boljela činjenica da su grobovi bili zapušteni i teško dostupni. Vujinovići ni danas nemaju uređen put do groblja, zbog čega su grobovi vremenom zarasli u šiblje i trnje.

„Ljudi nisu mogli da dođu, očiste grobove ili zapale svijeću. Selo se raselilo, narod je otišao na razne strane i sve je polako počelo da propada. To me je najviše boljelo i zato sam odlučio da nešto preduzmem“, priča Miodrag.

Tako je započela akcija uređenja groblja. Uz pomoć rođaka, prijatelja i ljudi dobre volje počelo je čišćenje terena, uređenje grobova i postavljanje spomen-ploča.

„Krenuli smo od nule, od samih grobova. Svojim rukama, trudom i novcem počeli smo da vraćamo dostojanstvo onima koji tu počivaju. Sve što je do sada urađeno, urađeno je zahvaljujući ljudima koji su željeli da pomognu. Nije bilo velike pomoći, ali je bilo dobre volje“, kaže on.

Iz te borbe i želje da sjećanje na poginule borce ostane trajno, rodila se i ideja o podizanju krstova koji danas dominiraju ovim krajem.

Poseban značaj ima prostor kod stare crkve Brnjare, koja, prema predanju, potiče iz perioda između 1463. i 1557. godine. Tokom turskog vremena bila je sakrivena u kanjonu ispod sela Vujinovići, a mještani su je, kako predanje kaže, 1557. godine tokom jedne noći na svojim ramenima prenijeli na brdo Makarića iznad sela.

„Ta crkva i danas svjedoči o opstanku i vjeri naroda ovog kraja. Baš putem kojim je, prema predanju, nošena crkva postavljeni su i krstovi. Zato oni nemaju samo vjerski značaj, već predstavljaju simbol istorije, stradanja i istrajnosti našeg naroda“, ističe Suvajčević.

Ispred crkve postavljen je krst visok šest metara, dok je iznad sela podignut veliki krst od 17 metara. Oba krsta podignuta su kao simbol sjećanja na pretke, stradale borce i vijekovnu borbu naroda ovog kraja za opstanak.

Međutim, kako naglašava Miodrag, cilj cijele priče nije samo podizanje krsta ili spomenika.

„Želimo da se čuje glas jednog malog sela koje je dalo osam heroja Republike Srpske. Želimo da skrenemo pažnju na to da u 21. vijeku postoje grobovi do kojih nema puta. Nadamo se da će jednog dana biti obezbijeđen pristup kako bi ljudi mogli doći svojim najmilijima, zapaliti svijeću i odati počast onima koji su dali život za Republiku Srpsku“, poručuje on.

Za Miodraga Suvajčevića ova priča nije samo priča o trojici poginule braće. To je priča o selu koje je podnijelo veliku žrtvu, o ljudima koji ne žele da zaborave svoje heroje i o borbi da se sačuvaju sjećanje, istina i dostojanstvo onih koji su živote ugradili u temelje Republike Srpske.