Banjaluka na ivici: Stotine nevidljivih prijetnji hodaju gradom, sistem i dalje spava !
Dok se javnost šokira tragedijama, brutalnim ubistvima i sve surovijim krivičnim djelima, na jedno pitanje godinama nema odgovora, da li je sistem išta naučio ili samo čeka novu tragediju?
Alarmantni podaci, upozorenja stručnjaka i iskustva iz prakse pokazuju gotovo identičnu sliku kao i prije skoro deceniju.
Uprkos sve češćim incidentima, suštinske promjene nema. Sistem je isti.
„Reagujemo kad neko strada“
Psiholog Aleksandar Milić danas otvoreno upozorava da je stanje čak i gore nego ranije.
Umjesto smanjenja, bilježi se porast broja ljudi sa ozbiljnim psihičkim smetnjama, a društvo i institucije i dalje nemaju sistemski odgovor.
– Reakcija postoji, ali kratko traje. Tek nakon tragedije vidimo da ti ljudi nisu bili pod stalnim nadzorom- upozorava Milić.
On posebno ističe da su socijalni uslovi života ključni okidač, otežano odrastanje, nedostatak zdravih stilova života i loša integracija u društvo.
Rezultat je takav da je sve više ljudi koji ne mogu kontrolisati svoje ponašanje.
Brojka koja ledi krv
Prema ranijim podacima, više od 200 osoba u Banjaluci vodilo se pod dijagnozama teških psihičkih poremećaja. Danas je taj broj daleko veći, ako ne i duplo.
U slučaju najtežih krivičnih djela, oni ne idu u zatvor, već na liječenje koje se redovno preispituje.
To u praksi znači da se potencijalno opasne osobe mogu vratiti u društvo, da je nadzor nakon liječenja slab ili nepostojeći, te da institucije nemaju jedinstvenu evidenciju.
Slučaj koji je sve ogolio
Jedan od najpotresnijih primjera u Banjaluci ostaje napad iz marta 2014. godine, kada je bombom ubijen vozač autobusa Boro Topić.
Utvrđeno je da je psihijatrijski bolesnik koji je počinio ubistvo bio neuračunljiv, da je bolovao od teške paranoidne šizofrenije i ono najbitnije, da je i ranije pokazivao nasilno ponašanje.
Najporaznije u ovom, ali i u mnogim drugim slučajevima jeste da su institucije imale upozorenja, ali nisu reagovale na vrijeme.
U skladu sa zakonom psihijatrijski bolesnik je bio upućen na liječenje, nakon kojeg se našao ponovo na slobodi.
Stručnjaci danas postavljaju isto pitanje kao i prije deset godina, a ono glasi kako spriječiti tragedije ako nemamo ni precizne podatke o rizičnim osobama?
Na ovo posebno sugeriše i slučaj iz Hrvatske u kojem je nedavno ubijen maturant, čija je jedina ali kobna greška u životu bila što je dostavio hranu krvniku koji ga je hladnokrvno ubio.
Psiholog Milić upozorava na ključne propuste.
-Ne postoji ozbiljna primarna prevencija, nedostaje praćenje rizičnih osoba, institucije su zatvorene i nepovezane, nema razmjene podataka između zdravstvenog i bezbjednosnog sektora. Poseban problem su povratnici iz zatvora i osobe sklone nasilju koje nisu pod nadzorom- istakao je Milić.
„Tempirana bomba“
Prema riječima stručnjaka, današnje društvo proizvodi sve više rizičnih pojedinaca, dok sistem i dalje funkcioniše tek kada bude kasno.
– Moramo ojačati tercijarnu prevenciju i praćenje tih ljudi. U suprotnom, tragične posljedice su neminovne- upozorava Milić.
