Koliko je projektila ostalo Iranu?
Zalihe iranskih balističkih projektila oporavile su se nakon prošlogodišnje američke operacije, ali upotreba kasetne municije protiv Izraela sugeriše da Teheran ponovno ostaje bez ključnog naoružanja.
Na početku sukoba s Izraelom i SAD-om, Iran je raspolagao s oko 2500 balističkih projektila koji su se mogli ispaljivati s kamiona ili iz podzemnih silosa, prema podacima izraelskog think tanka Alma Research Centre.
Smanjene, ali otporne zalihe
Taj je broj sada pao na otprilike 1.000 projektila, procjenjuje centar u novom izvještaju. Ipak, Iran je već ranije pokazao izuzetnu otpornost. Alma procjenjuje da je Teheranu na kraju 12-dnevnog rata prošle godine preostalo oko 1.500 projektila, no u sljedećih osam mjeseci uspio je proizvesti još 1.000, piše The Times.
To pokazuje da bi Teheran mogao brzo obnoviti svoje zalihe uprkos američkoj i izraelskoj kampanji bombardiranja usmjerenoj na njegov vojno-industrijski kompleks.
Potpukovnica Sarit Zehavi, oficir koji nije u stalnoj službi Izraelskih obrambenih snaga (IDF) i voditeljica centra, izjavila je da ju je “iznenadilo” koliko je uspješno Iran uspio obnoviti svoje snage nakon rata u julu prošle godine. “Ako iranski narod ne dovrši posao, Islamska Republika ostaće na vlasti i učiniće sve što može da obnovi te kapacitete, a pomoć će dobiti od Rusije i Kine”, rekla je.
Kasetna municija kao nova prijetnja i znak slabosti
Sve češća upotreba kasetne municije od strane Irana poljuljala je povjerenje Izraelaca u neprobojnost njihove protuvazdušne odbrane. Prošle sedmice ubijen je stariji par u napadu na Ramat Gan, predgrađe Tel Aviva. Međutim, za izraelski bezbjednosni vrh, kiša podmunicije koja se sručila na jedan od najgušće naseljenih dijelova Izraela dokaz je da Iranu možda ponestaje balističkih projektila, prenosi Indeks.
Dok je na početku tronedjeljnog sukoba ispaljivao desetine balističkih projektila dnevno, Teheran je značajno smanjio broj napada. Sada Iran napada Izrael s desetak projektila dnevno, što upućuje na to da je gotovo mjesec dana američkih i izraelskih vazdušnih udara umanjilo sposobnost Teherana za izvođenje osvetničkih napada.
Pribjegavanjem kasetnoj municiji – bojevim glavama koje su zabranjene međunarodnim pravom, a koje raspršuju “bombice” na širokom području kako bi se povećala razorna moć projektila – Iran je, prema mišljenju nekih, pokazao da mu se zalihe projektila smanjuju te da traži načine kako pojačati učinak svojih sve rjeđih napada.
Za Izrael kasetna municija predstavlja dodatni izazov. Balistički projektili koji ga nose moraju biti srušeni prije nego što se raspadnu. Iako su napadi rjeđi, potencijalno su smrtonosniji. “To je izazov jer je vremenski okvir za presretanje kraći. Morate ih presresti prije nego što kasetne bombe napuste projektil”, pojasnila je Zehavi.
Asimetrično ratovanje i prijetnja svjetskoj ekonomiji
Iranski balistički projektili glavno su oružje za nanošenje štete regionalnom neprijatelju. Zbog toga su SAD i Izrael gađali iranska podzemna skladišta i fabrike balističkih projektila u Širazu, Tabrizu, Ahvazu, Karadžu, Isfahanu, Bušeru i Kermanšahu.
No Teheran se može okrenuti i manje sofisticiranom oružju kako bi zatvorio Hormuški prolaz i naštetio ostatku svijeta. Čak i jednostavan napad na naftni tanker u Zaljevu, na primjer protubrodskim projektilom ili pomorskim dronom, dovoljan je da paralizuje globalnu ekonomiju i vine cijene energenata u nebo.
Govoreći u ponedjeljak u Memphisu, predsjednik Tramp pohvalio se da su američki i izraelski vazdušni udari “uništili” iransku odbrambenu industriju, “eliminisali” njihove vazdušne snage, mornaricu i protuvazdušnu odbranu te “razmontirali” prijetnje režima Sjedinjenim Državama.
Ipak, predsjednik je svjestan da ne može garantovati siguran prolaz svakom trgovačkom brodu koji plovi Hormuškim prolazom- a to bi moglo biti dovoljno da Iranci pobijede u “asimetričnom” ratu.
Matthew Savill, direktor vojnih nauka na odbrambenom think tanku Royal United Services Institute, rekao je: “Dovoljno im je da povremeno nešto ispale i unesu nemir u pomorski saobraćaj. Tako mogu održavati utisak prijetnje s vrlo malim zalihama.”
Dodao je: “Potrebni su im krstareći projektili, mine, eksplozivni jurišni čamci. Mnoga od tih oružja ne bi mogla potopiti naftni tanker, ali djeluju dovoljno opasno da ugroze posadu i povećaju premije osiguranja.”
Pentagon procjenjuje da se broj lansiranja iranskih balističkih projektila i dronova kamikaza smanjio za 90 posto od prvog dana sukoba, 28. februara. Problem za SAD jest što je potrebno samo nekoliko eksplozija na glavnom katarskom terminalu za izvoz ukapljenog prirodnog gasa ili na naftnom tankeru koji snabdijeva nekog od američkih saveznika da bi zapadna tržišta reagovala i izazvala ekonomsku štetu.
Stoga, čak i ako su iranske zalihe balističkih projektila iscrpljene, čini se vjerovatnim da će Teheran moći voditi rat još neko vrijeme.
