Zašto je Tramp napravio proboj u Gazi, ali ne i s Putinom u vezi s Ukrajinom !
Čini se da su izvještaji o skorom samitu američkog i ruskog vođstva bili uveliko pretjerani. Samo nekoliko dana nakon što je Donald Tramp izjavio da planira sastanak s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom u Budimpešti – “za otprilike dvije sedmice” – samit je odgođen na neodređeno vrijeme, piše BBC.
Otkazan je i preliminarni susret najviših diplomata dvije nacije. “Ne želim imati uzaludan sastanak”, rekao je predsjednik Tramp novinarima u Bijeloj kući u utorak poslijepodne. “Ne želim gubiti vrijeme, pa ću vidjeti što će se dogoditi.”
Ovaj samit, koji se neprestano zakazuje i otkazuje, samo je posljednji preokret u Trampovim naporima da posreduje u okončanju rata u Ukrajini. To je pitanje ponovno u fokusu američkog predsjednika nakon što je uspješno dogovorio prekid vatre i oslobađanje talaca u Gazi.
Dok je prošle sedmice u Egiptu slavio taj sporazum, Tramp se okrenuo svom glavnom diplomatskom pregovaraču, Stivu Vitkofu, s novim zahtjevom: “Moramo riješiti Rusiju”. Međutim, okolnosti koje su omogućile proboj u Gazi teško će se ponoviti u ukrajinskom ratu, koji bjesni već gotovo četiri godine.
Manje uticaja
Prema Vitkofu, ključ dogovora bila je odluka Izraela da napadne Hamasove pregovarače u Kataru. Taj potez razbjesnio je američke arapske saveznike, ali je Trampu dao polugu za pritisak na izraelskog premijera Benjamina Netanjahua da sklopi sporazum.
Tramp je profitirao od dugogodišnje podrške Izraelu još iz svog prvog mandata, uključujući odluku o premještanju američke ambasade u Jerusalim i podršku izraelskoj vojnoj kampanji protiv Irana. Američki predsjednik je, zapravo, popularniji među Izraelcima od samog Netanjahua, što mu je dalo jedinstven uticaj.
Kada se tome dodaju Trampove političke i ekonomske veze s ključnim arapskim igračima, jasno je da je imao dovoljno diplomatske snage da iznudi sporazum. U ratu u Ukrajini, nasuprot tome, Tramp ima znatno manje uticaja. Posljednjih devet mjeseci kretao se između pokušaja pritiska na Putina, a zatim na Zelenskog, ali sve s malim učinkom.
Tramp je prijetio novim sankcijama na ruski izvoz energije i snabdijevanja Ukrajine dalekometnim oružjem, ali je svjestan da bi to moglo poremetiti globalnu privredu i dodatno eskalirati rat. Istovremeno je javno kritikovao Zelenskog, privremeno prekidajući razmjenu obavještajnih podataka i obustavljajući isporuke oružja, da bi potom popustio pod pritiskom zabrinutih evropskih saveznika.
Iskorištava li Putin Trumpa?
Iako se Tramp voli hvaliti svojom sposobnošću sklapanja dogovora, njegovi sastanci licem u lice s Putinom i Zelenskim nisu približili rat rješenju. Moguće je da Putin koristi Trampovu želju za dogovorom kako bi uticao na njega.
U julu je Putin pristao na samit na Aljasci baš u trenutku kad se činilo da će Tramp odobriti paket sankcija Kongresa. Taj zakon je potom stavljen na čekanje. Slično, prošle sedmice, dok se razmatralo slanje projektila tomahavk Kijevu, Putin je nazvao Trampa, koji je odmah najavio mogući samit u Budimpešti.
Dan kasnije, Tramp je ugostio Zelenskog u Bijeloj kući, ali ukrajinski predsjednik otišao je praznih ruku nakon, kako se navodi, napetog sastanka. Tramp je insistirao da ga Putin ne iskorištava. “Znate, cijeli život su me iskorištavali najbolji od njih, i veoma sam dobro prošao”, rekao je.
Ali, Zelenski je kasnije primijetio slijed događaja. “Čim je pitanje dalekometne mobilnosti postalo malo udaljenije za nas – za Ukrajinu – Rusija je gotovo automatski postala manje zainteresovana za diplomatiju”, izjavio je.
Tako je Tramp u samo nekoliko dana prešao put od razmatranja slanja projektila Ukrajini, preko planiranja samita s Putinom, do pritiska na Zelenskog da ustupi cijeli Donbas. Na kraju se zadovoljio pozivom na prekid vatre duž postojećih linija ratišta, što Rusija odbija da prihvati.
Tokom prošlogodišnje kampanje, Tramp je obećao da će okončati rat u Ukrajini za nekoliko sati. Od tog je obećanja odustao, priznajući da je to teže nego što je očekivao. Bilo je to rijetko priznanje granica njegove moći i poteškoća u pronalaženju okvira za mir kada nijedna strana ne želi odustati od borbe.
