Evropi prijeti “vijek poniženja” !

Nakon poraza od Britanaca u Prvom opijumskom ratu, dinastija Ćing potpisala je 1842. godine ugovor kojim je Kina osuđena na više od 100 godina stranog ugnjetavanja i kolonijalne kontrole trgovinske politike.

Bio je to prvi od onoga što je postalo poznato kao „neravnopravni ugovori“, kojima su vojno i tehnološki nadmoćne sile tog vremena nametale jednostrane uslove kako bi smanjile svoj ogroman trgovinski deficit. Gotovo dva vijeka kasnije, EU počinje tačno shvatati kako to izgleda, piše Politico.

Tramp prijeti novim carinama zbog digitalnih propisa

Prošlog mjeseca dolazak predsjednice Evropske komisije Ursule fon der Lajen u Trampov golf rizort u Škotskoj, kako bi se zaključio vrlo neuravnotežen trgovinski sporazum, izazvao je strahove među političarima i analitičarima da je Evropa izgubila uticaj koji je nekada mislila da ima.

Kritičari su brzo ustvrdili da prihvatanje Trampove 15-postotne carine na većinu evropske robe predstavlja čin „podređenosti“, „jasan politički poraz za EU“ i „ideološku i moralnu kapitulaciju“. Ako se fon der Lajen nadala da će ovaj sporazum držati američkog predsjednika na distanci, dočekalo ju je grubo buđenje.

Dok se mastilo na trgovinskom sporazumu jedva osušilo, Tramp je u ponedjeljak udvostručio pritisak prijeteći da će EU nametnuti nove carine zbog digitalnih propisa koji bi pogodili američke tehnološke divove. „Ako se EU ne uskladi, SAD će prestati izvoziti vitalne tehnologije mikročipova“, upozorio je.

Evropljani zaostaju u vojnom i tehnološkom sektoru

Njegov istup uslijedio je manje od sedam dana nakon što je Brisel povjerovao da ima pismeno jamstvo Vašingtona da su njegov digitalni pravilnik i suverenitet sigurni.

Tramp može koristiti prisilu jer, baš kao i britanski imperijalisti iz 19. vijeka, drži vojne i tehnološke karte u rukama. Svjestan je da Evropljani značajno zaostaju u oba sektora. Zna da Evropa ne može bez američke tehnologije čipova, kao i da se ne želi suočiti s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom bez američke vojne podrške, pa smatra da može diktirati trgovinsku agendu.

EU komesar za trgovinu Maroš Šefčovič prošlog mjeseca snažno je implicirao da je sporazum sa SAD-om odraz strateške slabosti Evrope i njene potrebe za američkom podrškom. „Ne radi se samo o trgovini: radi se o bezbjednosti, radi se o Ukrajini, radi se o trenutnoj geopolitičkoj nestabilnosti“, naveo je.

„Trgovinski sporazum je direktna posljedica slabosti Evrope na bezbjednosnom planu, koja ne može osigurati sopstvenu vojnu sigurnost i koja 20 godina nije ulagala u sopstvenu odbranu“, tvrdi Torsten Bener, direktor Instituta za globalnu javnu politiku u Berlinu.

Ignorisanje znakova upozorenja

Baš kao i dinastija Ćing, Evropa je godinama ignorisala znakove upozorenja, navodi Politico.

„Plaćamo cijenu činjenice da smo ignorisali poziv na buđenje koji smo dobili tokom prve Trampove administracije – i vratili se spavanju. I nadam se da to nije ono što sada radimo“, rekla je Sabine Vejand, glavna direktorica za trgovinu pri Evropskoj komisiji.

Jasno je da Trampova nestabilna carinska politika nije ni blizu kraja i da će se blok od 27 zemalja suočiti s daljim političkim uvredama i nejednakim ishodima pregovora ove jeseni. Kako bi se spriječilo da se poniženje učvrsti, EU se suočava s ogromnim zadatkom smanjenja svoje zavisnosti od SAD-a – u odbrani, tehnologiji i finansijama.

Ugovor iz Nankinga, potpisan pod prisilom 1842. na britanskom ratnom brodu usidrenom u rijeci Jangce, obavezao je Kineze da ustupe teritoriju Hongkonga britanskim kolonizatorima, plate odštetu i pristanu na „poštenu i razumnu“ carinu. Britanskim trgovcima bilo je dopušteno trgovati u pet ugovornih luka s kim god su htjeli.

Kako je Kina završila u podređenom položaju?

Opijumski rat otvorio je ono što je Kina kasnije oplakivala kao svoje „stoljeće poniženja“. Britanci su prisilili Kineze da se otvore razornoj trgovini opijumom kako bi pomogli Londonu da nadoknadi deficit s Kinom. To je doba koje još uvijek proganja Kinu i pokreće njeno strateško donošenje politika i kod kuće i na međunarodnoj sceni.

Ključni faktor koji je prisilio dinastiju Ćing na pokornost bio je njen neuspjeh u ulaganju u vojni i tehnološki napredak. Poznato je da je kineski car Ćijanlong 1793. rekao Britancima da Kini nisu potrebni „barbarski proizvodi“ drugih nacija.

Iako su barut i vatreno oružje bili kineski izumi, nedostatak eksperimentisanja i inovacija usporio je kineski razvoj. Tako je oružje dinastije Ćing zaostajalo za britanskim gotovo 200 godina u dizajnu, proizvodnji i tehnologiji.

Slično tome, EU je sada kažnjena zbog decenija zaostajanja za SAD-om. Smanjenje odbrambenih troškova nakon Hladnog rata učinilo je evropske zemlje zavisnim od američke vojske za bezbjednost. Dodatno, samozadovoljstvo u tehnološkom razvoju znači da EU sada zaostaje za globalnim rivalima u gotovo svim ključnim tehnologijama.

Američki trgovinski predstavnik Džejmison Grir proglasio je početak novog svjetskog poretka. Uporedio je trgovinski sporazum između SAD-a i EU s poslijeratnim finansijskim sistemom osmišljenim u engleskom ljetovalištu Breton Vuds 1944. godine.

Nejasnoće u sporazumu

Nejasnoće u tekstu sporazuma od četiri stranice ostavljaju Trampu prostor da postavlja nove zahtjeve ili prijeti odmazdom ako smatra da EU ne ispunjava svoj dio dogovora. Moglo bi uslijediti još poniženja dok dvije strane pokušavaju dogovoriti detalje – od sistema carinskih kvota za čelik i aluminij do izuzeća za određene sektore.

„Ovaj sporazum je toliko nejasan da postoji mnogo tačaka na kojima bi sukobi lako mogli eskalirati, a zatim poslužiti kao opravdanje zašto se druge stvari neće dogoditi“, napomenuo je Niklas Poatjers, istraživač u tink-tenku Bruegel.

Na pitanje šta bi se desilo ako EU ne bi uložila obećanih 600 milijardi dolara u SAD, Tramp je ranije ovog mjeseca odgovorio: „Pa, onda plaćaju carine od 35 posto.“ Prihvatanjem sporazuma, koji izvršna vlast EU-a prodaje kao „manje lošu“ opciju nakon Trampovih prijetnji, Brisel je pokazao da ucjena djeluje.

U pripremi za sporazum, fon der Lajen više puta je naglašavala da strategija EU-a u odnosu sa SAD-om treba biti izgrađena na tri elementa: pripremi mjera odmazde, diverzifikaciji trgovinskih partnera i jačanju jedinstvenog tržišta bloka.

Za neke, EU treba ovaj sporazum da shvati kao poziv na buđenje kako bi se uvele duboke promjene i podstakla konkurentnost bloka kroz institucionalne reforme.