Filip Radojević: Strip „Smrt majke Jugovića“ – da epska poezija progovori slikom

Mladi strip autor Filip Radojević iz Berana odlučio je da kosovski ciklus pretoči u crtež i približi ga publici 21. vijeka. U razgovoru za naš portal otkriva zašto epska poezija mora da ostane živa i kako je simboliku „Majke Jugovića“ pretvorio u slike koje govore više od riječi.

Filip Radojević je odlučio je da crtežom oživi srpsku epiku. Kao student arhitekture, prije nekoliko godina došao je na ideju da narodnu poeziju prenese u formu stripa – i tako je nastao projekat „Smrt majke Jugovića“.

– Prije nego što sam počeo da radim na ovom stripu, dobio sam Gorski vijenac u strip izdanju, ilustratora Geze Šećeta. To mi je otvorilo oči – shvatio sam da je strip moćan medij da se naša bogata epika približi mladima – kaže Filip na početku razgovora.

Njegova ideja nije bila da mijenja stihove, već da ih dopuni slikama. – Naša epska poezija prepuna je opisa, simbola i metafora. Strip mi je dao priliku da to pretočim u sliku. Tekst ostaje, crtež govori svoje – objašnjava Filip.

Realizam i simbolika

Zanimljivo je da je Filip studirao arhitekturu, a svoju prvu pravu strip temu pronašao u kosovskom ciklusu. Kaže da epske pjesme ne treba mijenjati, već ih pažljivo ilustrovati.

– Iako reinterpretiram tekst, nisam htio ništa da dodajem ili oduzimam. Originalni stihovi stoje pored crteža, ali crteži nose moj lični pečat. Nekome će možda biti neobično, ali meni je važno da publika o tome razgovara. Ako strip pokrene dijalog – epska poezija je opet živa – ističe Filip.

Za lik Majke Jugovića Filip je tražio mjeru između epskog mita i realističnog izraza. Njena molitva Bogu da dobije „krila labudova“ i „oči sokolove“ u stripu je pretočena u prizore husara koji je dovode do Kosova i sokola koji je prati.

– Krila su zapravo srpski husari na brzim konjima. Oči sokolove sam prikazao kroz sokola koji je prati, a istovremeno simbolizuje prisustvo Juga Bogdana s nebesa. Iako je to možda istorijska nedosljednost, poljski husari su nosili bijela krila, a potekli su od srpskih izgnanika koji su služili poljskoj kruni. To mi je bila zanimljiva veza – objašnjava on.

Konj Zelenko – simbol vjernosti

Jedan od najpotresnijih motiva u pjesmi jeste Zelenko, vjerni konj Damjana Jugovića, koji „vrišti od boli“ kad ostaje bez gospodara.

– U mom stripu Zelenko se vidi u daljini, konjušari pokušavaju da ga obuzdaju. Njegova snaga i nemir dodatno pojačavaju scenu razgovora majke i snahe. U tome je i hrišćanski motiv – svi smo pozvani da nosimo svoj krst zajedno s Gospodom. Naš narod je vjekovima nosio taj krst do oslobođenja – dodaje Filip.

Majčin povratak i posljednji trenuci

Poseban dio stripa posvećen je povratku majke Jugovića u dvor, gdje je dočekuju devet snaha i devet konja.

– Povratak sam prikazao kroz ilustracije koje se emotivno sukobljavaju – s jedne strane stoji majka, hladna i dostojanstvena, a s druge strane snahe koje nariču. Boje su kod snaha živopisnije, dok je kod majke sve svedeno, čime se naglašava napetost i ogromna tuga – objašnjava autor.

Kada majci donose istrgnutu ruku sina Damjana, crni gavranovi se pojavljuju kao vjesnici nesreće. Ali, kako kaže Filip, oni u stripu ne nose ruku, već to čine ljudi u crnom.

– Gavranovi su simbol zla, ali ruku donose kuriri. Tako ostajem vjeran izvornom tekstu, ali ga stavljam u realniji okvir. Damjanova ruka je probodena kroz šaku – to asocira na hrišćansku žrtvu i Carstvo nebesko. Sokol koji leti u nebo prati dušu majke – to je simbol da odlazi u susret svojoj porodici – kaže Filip.

Majka Jugovića – univerzalna priča

Na kraju, majka drži ruku – „zelenu jabuku“ svog sina i svisnjava od bola. Ta scena za Filipa nosi univerzalnu poruku.

– Majka Jugovića nije samo priča o narodu i žrtvi za vjeru i otadžbinu, nego duboko lična priča o svakoj majci. Njena bol je univerzalna. Do kraja ostaje dostojanstvena – u tome je njena snaga. Cijeli kosovski ciklus govori o patriotizmu, izdaji, časti, smrti, ali i vaskrsenju. To je zavjet da se grijehovi pamte i da se u iskušenjima ne klone, već priprema s vjerom u konačno vaskrsenje – zaključuje Filip.

Za kraj dodaje: – „Majka Jugovića“ možda i ne odiše patriotizmom onako direktno, koliko nas uči o patnji i snazi koju treba imati pred životom, čak i kad nije sve po našoj volji.