Marija Pilipović: Serenada za… Italiju – Putovanje kroz različite muzičke stilove !

Marija Pilipović, poznata banjalučka flautistkinja i docent na Akademiji umjetnosti, nastupiće kao solista na koncertu Serenada za… Italiju, koji će biti održan u četvrtak, 27. februara, u NPRS-u. Marijina karijera ispunjena je brojnim nastupima, usavršavanjima i snimanjima.

Član je Organizacionog odbora manifestacije Dani flaute, koja već šest godina okuplja veliki broj eminentnih umjetnika, učenika i studenata iz cijele BiH i zemalja regiona. O svemu ovome govorila je za portal Banjaluka.net.

Kako sagledavate domaću umjetničku scenu, posebno muzičku, u okviru koje i Vi nastupate dugi niz godina?

Pilipović: Naša umjetnička scena, posebno muzička, sastoji se od ljudi entuzijasta koji žele svakoj aktivnosti dati lični doprinos unapređenju domaće umjetničke scene, jer smo, nažalost, često ostavljeni na milost i nemilost. Ono čega svi moramo biti svjesni jeste da se za kulturu i umjetnost ne izdvajaju dovoljna sredstva, kako na institucionalnom nivou, tako i od strane privatnog sektora — sponzora i donatora. Moramo zaista biti svjesni da bez kulture i umjetnosti nema zdravog društva, niti prosvjećenosti.

Neka sistemska rješenja su na vidiku, ali potrebno je da i dalje ukazujemo na određene nedostatke u interesu svih nas. Umjetnici na domaćoj sceni zaista rade veliki posao i nose kulturni život našeg regiona, najčešće upravo na temelju svog entuzijazma, podrške nekolicine kolega i institucija. Na svu sreću, postoje institucije poput Akademije umjetnosti, Narodnog pozorišta RS, i KC Banski dvor, koje zaista pružaju podršku svim umjetnicima i znaju koliko je teško raditi u oblasti umjetnosti, te nam nesebično pomažu.

Kao solista nastupate u četvrtak na koncertu „Serenada za… Italiju“. Na programu je, između ostalog, i Vivaldijev „Koncert za flautino/pikolo u Ce-duru, RV 443“. Možete li nam reći više o ovom djelu i njegovom nastanku u kontekstu instrumenta, s obzirom na to da se termin „flautino“ nije koristio u Vivaldijevo vrijeme, te su naučnici spekulisali o tome koji instrument je Vivaldi imao na umu?

Pilipović: Vivaldi je napisao oko 500 koncerata za različite solo instrumente, od kojih je polovinu napisao za violinu, što nije iznenađujuće s obzirom na to da je Vivaldi bio proslavljeni violinista. Kao što ste spomenuli, termin „flautino“ se nije koristio u Vivaldijevo vrijeme. U stvari, radi se o sopran blok flauti, a razvoj poprečne flaute, kakvu danas poznajemo, učinio je ovaj instrument popularnim. Zbog toga je izdato novo izdanje RV 443, koje je prilagođeno za pikolo flautu, što je verzija koju ćemo izvesti na koncertu.

Na ovom koncertu slušaćemo kompozicije od baroka do savremenog stvaralaštva u Italiji. Kao solisti nastupiće i Maša Malešević i Luka Lopičić, uz pratnju Gudačkog orkestra NPRS-a. Kako se Vama dopada ovakav koncept koncerta?

Pilipović: Repertoar je zaista odlično osmišljen, jer publici omogućava putovanje kroz različite muzičke stilove, od baroka do savremene muzike. Publika će imati priliku da čuje različite kompozicije, soliste na različitim instrumentima, ali sve sa zajedničkom temom – Italija, zemlja koja je kolijevka umjetnosti. Na ovaj način pokušava se prikazati umjetničko stvaralaštvo kompozitora kroz nekoliko vijekova i specifične kompozitorske stilove. Radujem se svakako ovom koncertu, jer neke od kompozicija nisu bile izvedene u našem gradu duži period.

„Dani flaute“ su projekat ansambla flauta „Flutete“, čiji ste i Vi član. Tom prilikom Banjaluku posjeti veliki broj flautista iz BiH regiona. Koliko je ova manifestacija doprinijela popularizaciji flaute među mladim muzičarima i koliko svi zajedno nauče tokom tih par dana?

Pilipović: Manifestacija „Dani flaute“ svake godine okuplja flautiste iz cijele zemlje i šire, i zaista smo ponosni što možemo ugostiti veliki broj učenika, nastavnika, profesora i renomiranih umjetnika koji uvijek sa nama dijele svoja iskustva, čime unapređujemo našu oblast djelovanja. Moram napomenuti da se mjesta za učesnike seminara popune u roku od nekoliko sati, a postoji i veći broj zainteresovanih, koje moramo ograničiti kako bismo očuvali kvalitet i zadovoljstvo svih učesnika.

Kada pogledamo unazad, vidimo da je manifestacija zaista doprinijela razvoju i popularizaciji flaute, jer smo brojnim koncertnim aktivnostima ansambla podstakli učenike, nastavnike i škole za veće upise. „Dani flaute“ omogućuju usavršavanje, nabavku nota, koncertne aktivnosti, ali i servisiranje instrumenata. Na ovaj način flautistima pružamo priliku da na jednom mjestu dobiju sve potrebne informacije, kupe nova notna izdanja, servisiraju instrumente, i naravno, muziciraju i druže se.

Pomenuh da ste član kvarteta „Flutete“, koji je svojim radom pružio mnogo dobrih koncerata tokom 10 godina postojanja. Kako su „Flutete“ uopšte nastale? Spremate li novi koncert?

Pilipović: Ansambl „Flutete“ slavi svoj jubilej — 10 godina aktivnog koncertiranja, što nije lako održati. Kao flautisti iz iste klase u srednjoj školi (prof. Slavica Bobrek) i na Akademiji umjetnosti (prof. Laura Levai Aksin), imale smo želju za nastavak rada i saradnje i nakon obrazovnog ciklusa. Danas smo u nešto izmijenjenom sastavu, ali ono što je i dalje naša misao vodilja jeste promocija kvaliteta, novog repertoara i realizacija koncertnih aktivnosti. „Flutete“ pripremaju već novi program, nešto novo za domaću publiku, koja je već navikla da na našem repertoaru uvijek pronađe interesantna i kvalitetna djela. Trenutno smo u formaciji trija, sa kolegom Dejanom Jankovićem, i koncertne aktivnosti su planirane već od septembra mjeseca.

U jednom intervjuu, povodom Vašeg usavršavanja na Muzičkoj akademiji u Ljubljani, pročitah da ste rekli: „U Sloveniji je prestiž biti dobar umjetnik i to se vrednuje.“ Logično pitanje proizilazi iz toga: A kod nas?

Pilipović: Kod nas je umjetnik često prepušten samom sebi; često moramo biti sami sebi menadžeri, izvođači i organizatori. Samim tim, uloženi trud često nije dovoljno prepoznat, ispromovisan. Mi nemamo veliki broj koncertnih sala niti konkurse za umjetnike uz pomoć kojih bi se ostvarili podsticaji i omogućilo bolje prezentovanje urađenog. Takođe, moramo raditi na izgradnji muzičke kritike koja kod nas nije zaživjela na pravi način. Zbog toga se ponekad javljaju situacije gdje izvođači podilaze publici izborom repertoara, na primjer.

Svako od nas treba da izabere svoj put i na taj način ostaje vjeran svojim uvjerenjima. Smatram da će kvalitet uvijek biti prepoznat, makar od nekolicine ljudi. Koncertna sezona i posjećenost koncerata u KC Banskom dvoru dokazuju da publika prepoznaje kvalitet, ali potrebno je još truda svih nas kako bismo radili na unapređenju i poboljšanju.

(Marina Majkić Miletić)

izvor : banjaluka.net.