Sebastijan Bereta nas vodi iza kulisa svečanog otvorenja katedrale Notre Dame !!!

Sebastijan Bereta je s nama podijelio iskustvo prvog svečanog koncerta koji se održao u obnovljenoj katedrali Notre Dame.

Svaki put kad pomislim na Notre Dame, vraćam se u trenutak kada sam je prvi put ugledao prije više od desetljeća. Još kao dijete bio sam opsjednut crtićem “Zvonar crkve Notre Dame”, a kada sam napokon zakoračio unutar katedrale, osjećao sam se kao da hodam kroz stranice žive povijesti. Notre Dame nije samo mjesto niti izlizana fraza „remek-djelo arhitekture“. Ona je životna priča uklesana u kamen, obavijena glazbom koja odzvanja stoljećima. Da, bila je mračna. I mistična. Kao scena iz filma – mjesto gdje svjetlost i sjene plešu svoju vječnu igru. Tu sam mistiku osjetio više nego igdje drugdje. U vremenu kada se toliko građevina ruši kako bi ustupile mjesto novima (svaka sličnost s aktualnim događanjima je (ne)namjerna), Notre Dame ostaje svjedok povijesti i most prema budućnosti u kojoj ljudska ruka i dalje donosi ljepotu i prenosi plemenitost ideje.

U toj igri prošlosti i sadašnjosti, čak je i jedan trenutak pop-kulture već postao nezaboravan. Pharrell Williams, zajedno sa zborom od 60 članova, izveo je svoj hit „Happy“ unutar zidova katedrale. Sjećam se te scene: gotička arhitektura, vitraji, a kroz prostor odzvanja moderna himna sreće. Čudno i prekrasno. Nakon svega što sam naučio do kraja ovog razgovora koji vam prenosim, taj trenutak sada mi se čini još posebnijim.

 

Kada je požar 2019. godine progutao dio katedrale, gledao sam snimke s istom tjeskobom s kojom bih promatrao gubitak starog prijatelja. Zato je vijest o ponovnom otvaranju u meni izazvala ne samo uzbuđenje već i neizmjerno poštovanje prema svima koji su kroz stoljeća čuvali ovu Damu. Među njima je i Sebastijan Bereta, flautist iz BiH koji živi u Parizu, koji je svirao na svečanom otvaranju Notre Damea.

Bereta i svi umjetnici koji danas oživljavaju Notre Dame dokazuju da, unatoč svim izazovima, povijest može živjeti kroz svaki novi ton i svaki novi kamen. Jedno je sigurno: Notre Dame, zajedno s njima, uči nas da svaki trenutak može postati dio vječnosti ako ga stvaramo sa strašću i svrhom. Sebastijanova priča nije samo o glazbi, već i o dubokoj povezanosti s ovim mjestom.

Katedrala Notre Dame ima duboku glazbenu tradiciju. Kako se osjećaš što si bio dio njezinog ponovnog otvaranja nakon požara?

Uh, puno emocija odjednom. Notre Dame je ipak jedna od najstarijih glazbenih škola i institucija na svijetu, osnovana početkom 12. stoljeća, koja je svjedočila i doživjela mnoge značajne povijesne trenutke tijekom svog postojanja. Tako je i njezino otvaranje nakon požara 2019. godine jedan veliki povijesni trenutak. Svirati u jednoj takvoj glazbenoj i povijesnoj instituciji i biti dio ovog povijesnog trenutka svakako je velika čast za glazbenika. Sama pomisao na početak koncerta činila me emotivnim. Osjećaj da sam među prvima imao priliku testirati novu akustiku potpuno je nevjerojatan.

Kakva je bila tvoja prva reakcija na vijest o požaru 2019. godine? Jesi li tada mogao zamisliti da ćeš jednog dana biti među prvima koji će nastupati u renoviranom prostoru katedrale?

Tog dana bio sam duboko potresen. Bilo je užasno gledati kako 10 stoljeća povijesti nestaje pred našim očima. Mislim da nikada neću zaboraviti taj trenutak kada smo svi bespomoćno stajali i gledali kako Notre Dame gori. U tom trenutku činilo se kao da će katedrala zaista izgorjeti do temelja.

Ali postoji nešto nevjerojatno u vezi s Parizom – ovaj grad i njegovi spomenici svjedočili su i preživjeli nevjerojatan broj tragedija, a ipak, nakon toliko stoljeća, ponosno stoje i u svom punom sjaju oduševljavaju cijeli svijet. Tako je i s pravom pariškom damom – Notre Dame. Ni jedan ovakav požar nije joj mogao ništa. Izdigla se iz pepela, a sada izgleda kao da je samo dobila mali makeover. Ponovno je zauzela svoje mjesto u srcu Pariza, ponosna i damska, baš kako i dolikuje.

Ovo je početak nove ere za ovu katedralu, sa nekoliko novih kamenova koji će od sada nastaviti pisati njezinu bogatu glazbenu tradiciju!

Notre Dame je poznata po svojoj jedinstvenoj akustici. Kako to utječe na izbor repertoara?

Akustika Notre Damea ima ključnu ulogu u oblikovanju repertoara i interpretacije. Sama katedrala poznata je po svojoj školi i profesionalnom zboru, koji ima vlastitu koncertnu sezonu. Zbor Notre Dame jedan je od najpoznatijih i najprestižnijih vokalnih ansambala u Francuskoj, s poviješću koja seže stoljećima unatrag.

Repertoar zbora spaja duhovnu glazbu, klasična djela i suvremene kompozicije, pri čemu se poseban naglasak stavlja na liturgijsku glazbu. Djela velikih majstora poput Johanna Sebastiana Bacha, Mozarta i Antonína Dvořáka čine okosnicu njihovih nastupa. Primjerice, izvedbe Bachovog Magnificata ili Mozartovog Requiema tradicionalno privlače tisuće ljubitelja glazbe, osobito tijekom Božićnih i Uskrsnih misa.

 

Za prvi koncert zbora nakon obnove katedrale odabran je Bachov Magnificat u D-duru, djelo koje savršeno ističe mogućnosti akustike Notre Damea. Ova kompozicija spaja dramatične orkestralne uvode, raskošne zborske dionice i virtuozne solo arije. Jedinstvena akustika posebno dolazi do izražaja u virtuoznim arijama, poput dionica gdje dvije flaute prate alt-solo pjevača, stvarajući eteričan i bogat zvuk koji akustika katedrale dodatno naglašava. Takva pažljivo odabrana djela ne samo da poštuju povijest i tradiciju katedrale već omogućuju izvođačima da se u potpunosti prilagode specifičnom prostoru i prenesu njegovu akustičku ljepotu publici.

Što za tebe ima posebno simbolično značenje u kontekstu ovog otvaranja?

Svirati djelo odabrano za otvaranje prava je poslastica za svakog flautista. Ono što posebno volim kod njega jest to što svaki instrument ima priliku solistički pratiti solo pjevače, omogućujući publici da jasno čuje svaki instrument u svojoj punoj ljepoti. Nevjerojatan je osjećaj kada, nakon bogatog zvuka orkestra i zbora, odjednom sviramo samo mi – uvijek imam osjećaj kao da vrijeme na trenutak stane. Ovaj osjećaj još je posebniji u Notre Dameu, jer je katedrala ogromna. Vjeruj mi, nije lako boriti se protiv tako velikog prostora s jednom malom baroknom flautom.

 

Već sam izveo ovo djelo sa zborom Notre Damea, dok je katedrala bila pod rekonstrukcijom, u crkvi Saint Eustache, koja i sama nosi svoju priču — upravo je tamo održan pogreb Mozartove majke. Dakle, poznavao sam i surađivao sa zborom Notre Damea i dok su bili “siročad,” i iznimno mi je drago što mogu sudjelovati u njihovoj proslavi “povratka kući.”

Što za tebe znači glazba u svetom i povijesno značajnom prostoru poput Notre Damea?

Strastveni sam ljubitelj povijesti i umjetnosti 17., 18. i 19. stoljeća. Ta me strast i usmjerila prema specijalizaciji za interpretaciju povijesne glazbe na povijesnim instrumentima. Svaki put kada se nađem na nekom povijesnom mjestu, bilo da je riječ o dvorcu, crkvi ili katedrali, osjećam se kao kod kuće, kao da sam na svom mjestu. Iskreno, ponekad pomislim kako bih zamijenio svoj današnji život da mogu provesti nekoliko godina u 17. stoljeću (smijeh).

Svirati na povijesnim instrumentima u povijesnim prostorima donosi potpuno novu dimenziju mom sviranju. Isto vrijedi i za Notre Dame – nevjerojatno je biti dio trenutka u kojem se nastavlja glazbena tradicija koja traje već deset stoljeća. Samo zamisli koliko su kameni stupovi Notre Damea čuli glazbe kroz svoju povijest!

Vrlo sam zahvalan i sretan što će i skromne note moje flaute biti upisane u stare, ali i nove kamene blokove ove veličanstvene građevine!

Na kraju intervjua shvaćam da priča o Notre Dameu nije samo priča o jednom koncertu ili jednoj katedrali. To je priča o vremenu koje neumorno teče, o ljudima koji stvaraju i o kamenju koje pamti svaki zvuk. Sebastijan je samo jedan glas u tom zboru povijesti, ali njegov je glas dovoljno snažan da odjekne daleko.

izvor : BURO