Godišnjica Ugovora iz Mastrihta! Kako je osnivanje Evropske unije ovim dokumentom promenilo živote ljudi?

Ugovor iz Mastrihta, kojim je uspostavljena Evropska unija i otvoren put za uvođenje evra i državljanstva EU, stupio je na snagu na današnji dan 1993. godine, pre tačno 31. godinu.

Na današnji datum pre 31 godine stupio je na snagu Ugovor iz Mastrihta. Ovaj ugovor poznat je i kao Ugovor o Evropskoj uniji, potpisan je u holandskom gradiću i uspeo je da promeni živote miliona ljudi u Evropi.

Ugovor je potpisan 7. februara 1992. godine nakon što su se lideri 12 država članica Evropske zajednice okupili u ovom holandskom gradu posla raspada Sovjetskog Saveza, pada Berlinskog zida i drugih promena u Evropi.

U Mastrihtu je rođen naziv Evropska unija, a lideri su se dogovorili oko važnih promena u strukturi i ovlašćenjima nove unije, koji su počivali na tri stuba, objavljeno je na sajtu Saveta EU.

U skladu sa njim, Evropska unija počiva na Evropskim zajednicama (prvi stub) sa dve dodatne oblasti saradnje (drugi i treći stub): zajednička spoljna i bezbednosna politika i pravosuđe i unutrašnji poslovi.

Stupanjem na snagu Ugovora o Evropskoj uniji, Evropska ekonomska zajednica postaje Evropska zajednica. Uvođenje postupka saodlučivanja i proširenje procedure saradnje povećavaju zakonodavna i nadzorna ovlašćenja Evropskog parlamenta.

Osim toga, lokalne valute su tada zamenile evro, sloboda kretanja postala je neograničena, a mnoge odluke se od tada prestale da se donose u Madridu, Atini, Kopenhagenu ili Parizu, već u Briselu.

Pet kriterijuma za uvođenje evra

Ugovorom iz Mastrihta utvrđeni su kriterijumi koje moraju da ispune zemlje koje žele da uvedu evro.

Prvi kriterijum je stabilnost cena: stopa inflacije ne sme biti veća od 1,5 odsto prosečne stope inflacije tri zemlje članice sa najnižom inflacijom u prethodnoj godini.

Budžetski deficit po pravilu mora biti manji od 3 odsto BDP-a.

Javni dug ne sme da pređe 60 odsto BDP-a, ali će zemlji sa većim javnim dugom biti dozvoljeno da uvede evro, ukoliko bude primetan trend dugoročnog smanjenja javnog duga.

Dugoročne kamatne stope ne mogu prelaziti 2 odsto kamatne stope tri zemlje članice sa najnižom inflacijom u prethodnoj godini.

Poslednji, peti kriterijum glasi da kurs domaće valute mora ostati u granicama unapred utvrđenih fluktuacija najmanje dve godine.

Ugovor iz Mastrihta nema instrumente koji bi primorali zemlje da se pridržavaju međusobno dogovorenih kriterijuma.

Glavna ideja Ugovora iz Mastrihta

Glavna ideja u vreme dogovaranja Ugovora iz Mastrihta bila je da postavi temelje za političku uniju, jer se do tada Evropska zajednica uglavnom svodila na ekonomske integracije. Ipak, u tome se nije daleko odmaklo i još uvek se vode rasprave u kom smeru treba razvijati EU, a glavna linija podele i dalje je u tome hoće li prevladati nadnacionalni ili međuvladin pristup u donošenju odluka.

Prvi pristup se može nazvati federalističkim, a drugi zajednicom suverenih država. Jedna od kombinacija ta dva pristupa je tzv. Evropa više brzina, u kojoj bi se one zemlje koje to žele, odrekle određenog dela suvereniteta u korist zajedničkog odlučivanja, dok bi druge ostale izvan toga kruga.

Jedan od najvećih dometa dosadašnjih integracija, zajednička valuta evro, jedva je preživela svetsku finansijsku krizu koja je počela 2007. godine u Sjedinjenim Državama i koja je 2010. dovela do dužničke krize dramatičnih razmera u Grčkoj, Irskoj, Španiji, Portugaliji, Kipru.

izvor : (EUpravo zato)

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *