Rajnski rizling, Pino bijeli, Morava, Kaberne sovinjon krase “Aleksine vinograde” u Laktašima
Za dragocjene kapljice koje svojim okusom i mirisom bude nepce ali i sva čula, potrebna je jednaka doza i ljubavi i truda. Čaši vrhunskog vina, prethodi uzgajanje loze koja neće tako brzo, a ni lako izroditi prve sočne čokote iz kojih će se moći sliti ukusne kapi. Jednu takvu “vinsku” priču imaju “Aleksini vinogradi” u Laktašima, u kojima svojom ljepotom, bojama i sočnim grozdovima poglede privlače redovi vinove loze. Nije Toskana, ali je vlasnicima ljepše od Toskane, jer su tu utkali godine svog truda.
U njima vrijedno rade, a sa novim sortama su morali dopunjavati i svoje znaje. -Prve čokote smo posadili 2003. godine u saradnji sa Poljoprivrednom stručnom službom Laktaši. A 2005. godine smo već ušli u ozbiljan projekat sa 5.000 čokota, bijele sorte: Šardone, Rajnski Rizling, Italijanski Rizling, a od crvene sorte – Morava i Kaberne sovinjon, kaže Tanja Babić za Novosti.
Nakon dvije godine su kupili i 3.000 čokota Pino bijeli i sada imaju dva hektara vinograda. -Sve su sorte osjetljive na bolesti, tako da treba puno truda da iste sačuvamo, posebno je teško u kišnim periodima, objašnjava Tanja. Sa njom na imanju radi i njen suprug kojem je pripao teži posao kao što je frezanje zemljišta, mulčanje trave između redova, orezivanje vinograda.
– Plaćamo radnike kad se nešto treba brzo završiti u vinogradu, a i porodica nam s vremena na vreme dođe u pomoć, naravno tad je ražanj spreman i rashlađeno vino, navodi Tanja.
A evo i ovog ljeta, sa mnogo truda ovi domaćini rade, te nestrpljivo očkuju berbu i prve kapljice. Kao i ostalim vinogradarima u Srpskoj bilo bi i njima drago da se na ovim područjima vina počnu više piti, ali i cijeniti. -Kod nas se poslednjih godina poboljšala kultura pijenja vina, mada smo mi jedno obično seosko domaćinstvo koje se bavi domaćom proizvodnjom. Hemiju koristimo u krajnjoj nuždi, zato imamo dosta gubitaka, navodi Tanja.
Ova ponosna i vrijedna vinogradarka nam otkriva da ona svoj posao obavlja iz čiste ljubavi. – Moja životna priča se može ispričati samo uz moju travaricu sa 36 trava. Ja sam igrom sudbine odrasla na selu, zavoljela selo, naslijedila imanje i uživam u teškom, a ipak za mene bezbrižnom življenju, kaže Tanja. Ona dodaje da uz vina proizvode i domaći vinjak i razne travarice, te da ona za svoju dušu spravlja i razna voćna vina.
“Aleksini vinogradi” rado primaju goste i poručuju da se uz vino odatle nose i lijepe priče. – Dođite da uživate, i da sa sobom, pored odličnog vina, ponesete utiske koje ćete poželjeti podijeliti sa dragim ljudima. Jer naši vinogradi kriju priče o 200 godina staroj tradiciji, koja je prenijeta iz nekih drugih krajeva. Ovdje možete saznati, ali se i uvjeriti da pitome sorte vina uspijevaju i u Slatini na Babića brdu odakle pogled miluje Lijevče polje.
(fotografije Tanja Babić – privatna arhiva)
D. LALIĆ
