PUTOVANJE kao ključ sreće – Iskustva i savjeti Roberta Dacešina
Roberta Dacešina gotovo svi poznaju po brojnim putovanjima na egzotična mjesta koja je obišao, kao i po najčitanijem putopisnom blogu Rio – priče sa putovanja. Autor knjige “Pisma iz Južne Amerike”, svoju mapu za naredna putovanja već uveliko kroji, dok sa korisnim pričama ne staje.
Kulturu putovanja, kaže stekao je još kao mali u krugu porodice sa kojom je uživao putovati, a prvi samostalni put bio je u Valenciu, gdje je otišao učiti španski jezik. Mogućnosti putovanja znatno je doprinijelo, ističe, uvođenje bezviznog režima u Bosni i Hercegovini 2010. godine.
“Ljudi sad nisu ni svjesni koliko je dobro što ti možeš da putuješ u 110 zemalja svijeta slobodno i mislim da je to potrebno cijeniti, jer neke zemlje poput Tanzanije i Kenije bezvizni režim dijele možda samo sa desetak zemalja. Na svakom novom putovanju naučim nešto novo o sebi, kao i o narodu zemlje u koju sam došao. Kada vidiš koliko te putovanje ispuni i budi želju za novim, shvatiš da je poput droge ali one dobre, pozitivne. Koliko volim boraviti ovdje, ipak opet ponovo razmišljam u koju zemlju ću otići sljedeći put”, priča Robert.
Obišao je do sada 47 zemalja, dok do kraja godine odlazi u novih sedam ili osam. Prisjeća se, prošle godine proveo je jednako vremena koliko u Banjaluci, toliko i van nje. Sve veća zasićenost kancelarijskog posla i fiksnog radnog vremena mladima je otvorilo nove mogućnosti zaposlenja van granica konformizma, te je i Robertu potreban samo laptop i dobra internet koneckija kako bi radio i ujedno uživao na nekom egzotičnom mjestu.
“Priroda mog posla je takva da si priuštim putovanja radeći kao freelencer, otimizirajući društvene mreže i baveći se web dizajnom. Mogu da odem na Bali i istovremeno nešto zaradim. Moja sreća je ta što sam uvijek tražio posao koji je digitalizovan, iako sam studirao ekonomiju. Nikada nisam htio da se fiksno vežem za neku lokaciju i mislim da nikada ni neću”, ističe Robert.
Sljedeće zemlje u koje putuje su Madagaskar, Laos, Kambodža, Tajland, Filipini, Singapur, Malezija i Indonezija. Cilj mu je i da ova istočna putovanja pretoči u knjigu, ali da knjiga nosi i određene poruke.
“Želim da uradim knjigu na temu i šta ljude čini srećnim, jer su ljudi ovdje prepuni mržnje zaokupirani nebitnim stvarima. Putujući sam shvatio, naročito volontirajući u sirotištu u Africi, koliko pojedince usrećuju i manje stvari. Želim da pokažem kako i sa skromnošću možeš da imaš puno i da budeš srećan. Priča sa ljudima iz siromašnijih zemalja koji su dokazali da novac ne čini sreću”, kaže Robert.
Robret je nedavno izdao i svoju prvu knjigu “Pisma iz Južne Amerike” koja je nastala nakon tromjesečnog putovanja u Brazil, Čile, Argentinu, Boliviji, Ekvador i Kolumbiju. Knjiga je štampana u 2 hiljade primjeraka, od čega je već pola rasprodato.
“Sve moje doživljaje koje dijelim sa čitaocima svog bloga uspio sam predočiti u knjigu jer je bilo previše sadržaja. Sva moja ljubav prema ovom kontinetu stala je u ovu knjigu. Koliko god me privlače druge zemlje, Južna Amerika će uvijek biti kontinent broj jedan”, navodi Robert”
Po njegovom izboru Portugal je top destinacija za život. Idealna klima, relativno niske cijene i gostoprimilstvo odlične su predispozicije da se mnogi usidre na duže baš ovdje. Međutim, Robert ne isključuje i mnoge povlastice Balkana.
“Mislim da je Bosna i Hercegovina generalno bogata zemlja, neuspoređujući je sa pojedincima na sjeveru, jer čitava Evropa čini samo manji dio svijeta. Gledajući banalne stvari, poput pristupa pitkoj vodi, shvatamo koliko smo bogati. Sveobuhvatan Balkan ima štošta toga da ponudi. Prošle godine Hrvatska je imala 14 miliona turista, dok su Brazil i Argentina imale ukupno 12 miliona turista, iako imaju 60 puta više stanovnika. Kad živiš tu čitav život, on ti više nije egzotičan. Međutim, mnogima ovo predstavlja pravu privlačnu i bogatu divljinu u centru Evrope. Svi Irsku doživljavaju kao top destinaciju kada je riječ o prirodi zato što je marketing dobro odrađen, iako je Bosna daleko zelenija. Zbog toga su stereotipi i asocijacije jako loše, dok je za Irsku zelenilo – za Balkan su ratovi, kao što je i sa Brazilom – kopakabana i karnevali, umjesto favela i kriminala. Treba poraditi na marketingu zemlje, jer Bosna i Hercegovina ima oko 1 milion turista godišnje što je jako malo. Ima savršenih mijesta poput Štrbačkih bukova za koje rijetko ko da zna, svi idu odmah samo u Banjaluku, Sarajevo ili Mostar”, objašnjava Robert.
Zasićenost i standardnim turističkim pretrpanim lokacijama koje su komercijalno preekspoatisana, turiste navodi da istražuju i posjete nešto novo, do sada neviđeno. Upoznajući turiste iz raznih krajeva svijeta, Robert priča da ih je većina željna dobre lokalne hrane, priče, gostoprimstva i prirode, više nego hladnih statua i spomenika.
“Svako naše selo ima svoju priču i lokalnu kafanu gdje se mnoge mogu čuti i ponešto o kulturi i tradiciji naučiti. Turistu iz Amerike koji živi u neboderu, doći i vidjeti livade i pašnjake mnogo znači. Imam kolegu koji u blizini Livna vodi turističke ture u obilazak divljih konja. Poznajem jednog čobana koji je na selu napravio takmičenje: ko prvi dozove sve ovce dobija diplomu najboljeg čobana. Dok se mi toga stidimo, stranci se ponosito fotografišu. Meni je žao što se ljudi u BiH ne mogu usaglasiti oko mnogih pitanja, što doprinosi promovisanju pogrešnih stvari”, ispričao je Robert.
Novootvoreni aerodrom u blizini Banjaluke omogućio je mnogima da za relativno skromne budžete posjete neke od evropskih prestolnica, ili kombinuju letove za neke udaljenije destinacije. Tu su i oni koji iz istih evropskih gradova odluče i da posjete Banjaluku, međutim ne znaju gdje konkretno krenuti i kome se obratiti.
“Banjaluka treba da se okrene prema novim destinacijama gdje su otvoreni letovi. Iz dva razloga: prvi je taj što kad ljudi dođu na aerodrom nemaju nikakvu informaciju šta raditi u gradu, nema nikakvih tekstova ni na Google map-su i čim sadržaja nema na netu, znači da naše destinacije nisu nigdje promovisane. Turisti iz Brisela na primjer ne mogu da nađu adekvatne digitalne vodiče, iako živimo u digitalnom dobu. Mislim da je rješenje pozvati 50 novinara, freelencera, blogera i sl, te im obezbijediti besplatan let kako bi pisali o tome šta ima vidjeti ovdje, jer ne može jedna osoba koja zaluta da prenese 5 hiljada ljudi šta je vidjela i doživjela. Banjaluci je potreban i HUB za digitalne nomade, jer ja kad putujem negdje tražim razloge zašto bih došao u Banjaluku ako sam iz Njemačke, ali kad bi pružili besplatan centar sa internet konekcijom gdje mogu da radim, uz to imam grad koji mi nudi povoljnu hranu i odličan provod, može biti jedan od odličnih razloga da neko posjeti BiH”, objašnjava Robert.
Let za Berlin, takođe iz Banjaluke otvara nove mogućnosti i pristupačnost daljim lokacijama, te put za Lisabon ili Maroko više nije fikcija. Putem interneta moguće je čekirati povoljne avionske karte i jeftin smještaj, gdje birokratija i agencije više nisu potrebne. Put za Brazil od 400 eura je postao moguć, koliko pojedinci potroše i za obližnja putovanja ili svega nekoliko izlazaka, iako je stvar ukusa i prioriteta. Jedan od Robertovih članaka sa njegovog bloga riopricesaputovanja.com govori i o destinacijama na koje je moguće otići za manje od 99 eura.
“Želim da napomenem, imam drugara koji engleski zna jako malo, svega 5 riječi. Otišao je sam na Tajland i bio sam mjesec dana. Želim da kažem da to više isto nije barijera i uz pomoć tehnologije ona postaje prevaziđena. Djevojka iz Zagreba do Novog Zelanda putovala je autostopom. To su ljudi koji žive ovdje kao mi i vidjeli su čitav svijet sa malo para i tu ne treba pomoć mame i tata ako imaš jaku želju za nečim sve postaje moguće, jer neko potroši 200 KM u klubu, a neko za 200 KM ode u Italiju”, ispričao nam je Robert.
Sljedeća promocija njegove knjige biće održana u Sarajevu 30. septembra, a potom planira da održi promocije i u Zagrebu i Splitu. Kaže da su najčeščće čitaoci ljudi poput njega, koji žele da putuju i ljudi koji žele da prosto vide neka nova mjesta, jer su to ljudi koji nisu zatrovani politikom, mržnjom i nacionalizmom.
