Od pozorišta do filma: Nataša Perić za Banjaluka.net o glumi, izazovima i transformacijama !

Raduje me što dolaze nove hrabre i pametne generacije pozorišnih ljudi, kaže za portal Banjaluka.net glumica Nataša Perić, koju ćemo uskoro gledati u novoj predstavi u Narodnom pozorištu Republike Srpske.

Talentovana glumica koja se svojim ulogama u poslednjih nekoliko godina izuzetno ističe na domaćoj pozorišnoj sceni, trenutno živi vrlo uzbudljiv period u svojoj karijeri. Uz brojne angažmane u Narodnom pozorištu, gdje publika ima priliku da je gleda u različitim predstavama, ona je i pred novim izazovom – radom na predstavi “Arapska noć” u režiji Milana Bogdanovića.

Ova drama, prema njenim riječima tematizuje izolaciju, međuljudske odnose i unutrašnje borbe likova, a Natašina uloga Fatime Mansur nosi poseban emocionalni naboj.

Nataša ne odustaje ni od filmskih angažmana i već u maju planira snimanje novog filma u režiji Duška Stanivuka.

Veoma aktivan period u Vašoj karijeri. Uskoro izlazite na scenu NPRS-a sa novom predstavom, u pitanju je „Arpaska noć“ u režiji Milana Bogdanovića. Ono što znam o ovoj drami jeste da prikazuje život imigranata u velikom njemačkom gradu. Vaš lik je Fatima Mansur. Ko je ona?

PERIĆ: Tekst više govori o izolaciji, zarobljenosti u sopstvenim mislima, međuljudskim odnosima i životu koji se odvija u našim glavama. Arapska noć je zaplet neuzvraćenih snova, slučajnih susreta pet likova u magičnom prostoru višespratnice. Fatima Mansur, Arapkinja, voli da sve ima pod kontrolom, bavi se tuđim životima, a neke od njih pokušava i da kontroliše. Ali niko ne može da ima sve konce u svojim rukama, život nas iznenađuje. Tako i moja Fatima doživi noć kada izgubi kontrolu, ostane sama i zapita se kako se našla tu gdje jeste…

Kakva je atmosfera u timu koji predvodi Milan Bogdanović?

PERIĆ: Uzbuđenje raste kako se bliži premijera. Rad na predstavi je bio kao i sam tekst – kompleksan i zabavan. Zahtjeva izričitu glumačku koncentraciju zbog specifičnog pozorišnog jezika. Mladi reditelj Milan Bogdanović se hrabro uhvatio u koštac sa ovim komadom koji je vrlo zahtjevan zbog svoje obimne narativne strukture isprepletenih monologa i vrlo malo dijaloga. Ovo će mu ujedno biti i diplomska predstava. Pomoć smo imali i od njegovog darovitog asistenta Marka Ristića. A kad sam kod takvih – tu je i Isidora Davidović, studentkinja četvrte godine glume u ulozi Franciske , ostatak glumačke ekipe su već poznati članovi ansambla Bojan Kolopić (Karpati) , Željko Erkić (Lomajer) i Senad Milanović (Kalil).

Predstava „Ni riba ni meso“, premijera iz ove sezone ima odličnu posjećenost, vjerujem da je to motiv više za svako igranje. Kako sada, kada ste uveliko u predstavi, gledate na svoju junakinju Helgu?

PERIĆ: Zaista se radujemo svakom igranju. Predstava je još uvijek beba, čuvamo je i pazimo. Raste uz svako novo izvođenje. A i mi sa njom. Želimo joj dug pozorišni život. Moja Helga se i dalje drži čvrsto svojih postulata. I ja je razumijem. U njoj ima mnogo tuge i veselja, u isto vrijeme. Ali uvijek ide dalje. Publika je prepoznala Helgu u sebi ili Helge oko sebe, to mi je važno.

Osim pomenutih naslova, publika Vas u Narodnom pozorištu trenutno gleda u više predstava, između ostalog to su Mali ratovi i kabine Zare, Sumnjivo lice, Zločin i kazna. Jedan ste od onih umjetnika gdje se zaista na prvu uočava transformacija od uloge do uloge. Koliko je glumcu zadovoljstvo, a koliko opterećenje igrati istovremeno i saživljavati se sa toliko različitih likova?

PERIĆ: Ne volim praviti neku veliku mistifikaciju od toga. Mislim da je to uranjanje u fiktivni svijet lika, koji može imati pozitivne ili negativne posljedice, više izraženo u samom procesu pripreme predstave. Može dovesti do emocionalne iscrpljenosti ponekad. Ali taj unutrašnji emocionalni život – to je glumčevo oruđe. Upravo si zbog njega bogatiji, osvješteniji. Na kraju krajeva, zahvalna sam jer imam priliku da učim, rastem i brusim svoju vještinu iz svih ovih procesa. Glumac postoji dok igra!

Istovremeno na sceni GP Jazavca igrate u predstavi Ljepotica i zvijer, u režiji Aleksandre Spasojević. Ta predstava, prema riječima rediteljke, naglašava važnost prihvatanja i samopouzdanja. Za glumce su ove dvije kategorije posebno važne, koliko je Vama u tom kontekstu rad na ovoj predstavi bio interesantan?

PERIĆ: Otkriće ljubavi dovodi do transformacije čovjeka. Duboko vjerujem u to. Bajke su čudesne. Svaki povratak njima mi donese pregršt novih zaključaka, mogućnosti, nevjerovatnih uvida.
Dramaturg Aleksandar Vasiljević nam je pružio mogućnost da maštamo uz njegov tekst. Uživala sam kreirajući Limijera! Volim te pomalo blesave i otkačene likove.

Prije par godina dobili ste dvije nagrade na festivalima “Film Olympiad” u Atini i “Best Short film award” u Londonu, za ulogu u filmu “Atanasija” u režiji Boška Krljaša. Pohvalno ste tada govorili i o reditelju i o filmu, da li biste voljeli jedno takvo iskustvo proći ponovo, tj. da li imate u planu neki serijiski ili filmski format da snimate uskoro?

PERIĆ: Svakako! I film je osvojio mnogo nagrada na raznim festivalima u svijetu. Svaki glumac priželjkuje takav kreativan filmski rad. Voljela bih da imam više prilika za igrom pred kamerama.U maju bi trebalo da snimam film u režiji Duška Stanivuka. Ali otom – potom.