Gordana Boban: Živimo u vremenu pohlepe, koja bi mogla skupo koštati cijeli ljudski rod!
Brojne filmske i serijske uloge su iza nje, a još brojnije one na pozorišnim daskama. „Mliječni put“, „Gori vatra“, „Nafaka“, „Lud, zbunjen, normalan“, „Ravna ploča“, „Sjećaš li se Doli Bel“, „Kiselina“, „Tebe ljubi duša moja“ – samo su neki od projekata u kojima smo gledali i gledamo jednu od najboljih glumica u BiH – Gordanu Boban.
Rođena Livanjka, Akademiju scenskih umjetnosti završila je u Sarajevu u klasi Bore Stjepanovića. Već kao student radila je u Francuskoj, Velikoj Britaniji i SAD-u, ali put ju je ipak vratio kući, gdje je tokom osamdesetih ostvarila prve značajne uloge i započela bogatu karijeru.
Stalna je članica glumačkog ansambla Kamernog Teatra 55, a njena posljednja premijera u produkciji ove pozorišne kuće je predstava Harisa Pašovića „Tebe ljubi duša moja“.
Nedavno je nastupila i u Banjaluci, gdje je osvojila nagradu za najbolju glumicu 27. Teatar festa „Petar Kočić“ u organizaciji Narodnog pozorišta Republike Srpske.
S obzirom na to da naš portal nosi ime grada u kojem ste tokom juna igrali na festivalu i osvojili nagradu za najbolju glumicu, a predstava „Kiselina“ nagradu za scensku poetiku „Mladen Materić“, kakve utiske nosite iz Banjaluke i kako ste doživjeli igranje na sceni Narodnog pozorišta Republike Srpske?
Iznimno mi je drago što je predstava “Kiselina” BNP Zenica odigrana na ovogodišnjem 27. Teatar Festu i što je banjalučka publika imala priliku kroz pet činova naše predstave, putovati kroz vlastita emotivna stanja, dileme i pitanja porodičnih odnosa u svakodnevnom životu.
Uvijek se iskreno obradujem kada mi jave da sam dobila nagradu! Zaista, dobar osjećaj! Još jednom zahvaljujem članovima žirija na njihovoj odluci.
Banja Luka, (kao i Sarajevo), u mjesecu junu/lipnju uzduž i poprijeko, miriši na lipu! Meni to predstavlja ogroman užitak. Ljubazni i gostoljubivi domaćini, susret sa dragim kolegicama i kolegama prije i poslije predstave, na kraju sve krunisano nagradom…. pa, ko ne bi poželio dolaziti u Banja Luku uvijek iznova.
Predstava „Kiselina“, u režiji Nermina Hamzagića i po tekstu Asje Krsmanović, ima veoma uspješan festivalski život. Po Vašem mišljenju, u čemu leži njena najveća snaga?
Odgovor ste djelomično dali u Vašem pitanju. Snaga ove predstave je u odličnom tekstu Asje Krsmanović, odličnoj režiji Nermina Hamzagića i u glumačkoj igri četvoro glumaca, koji jako vole ovu predstavu. Igramo je sa velikim guštom, uživamo u svakom trenutku igre.
Da, govorimo o bolnim životnim temama, ali igramo s ljubavlju, predano, posvećeno i to publika osjeti, a osjete i članovi žirija na festivalima pa imaju potrebu i nagraditi nas.
U junu ste izveli premijeru predstave „Tebe ljubi duša moja“, gdje igrate – kako kaže reditelj – „običnu ženu koja spašava svijet“. Kako ste je doživjeli?
Zaista sam sretna da sam imala priliku upoznati tu divnu gospođu “običnu ženu koja je spasila svijet”. Naš susret je bio emotivan i bilo je uzbudljivo slušati priču njenog života po kojoj je redatelj Haris Pašović napisao tekst za predstavu “Tebe ljubi duša moja”.
Moram priznati da već duže vrijeme nisam radila predstavu u tako dobroj atmosferi, a u mojoj matičnoj kući Kamernom teatru 55. Vjerujem da je to bilo tako jer je glumačka ekipa bila sastavljena od glumica i glumaca iz tri sarajevska teatra. Iako je bila brojna, cijela ekipa predstave (glumci, autori, suradnici…) je disala kao jedno, vođeni sigurnom rukom maestra redatelja Harisa Pašovića.
U vrijeme kada se mnogi vode isključivo interesom, Vi ste odlučili da napustite popularnu seriju „Lud, zbunjen, normalan“ zbog principa. Biste li to ponovo učinili?
Bez ikakve dileme – da. Postoje vrijednosti i principi po kojima živim i ne odstupam od njih.
Igrali ste mnogo i van granica BiH, nastupali na svjetskim festivalima. Kako vidite uslove rada u bh. pozorištima u poređenju s drugima?
Situacija u BH pozoristima nije baš dobra, a s druge strane sam zahvalna da još uvijek radimo i stvaramo predstave i primamo svaki mjesec plaću za svoj rad. Problem su neradnici, oni koji godinama ne rade ništa, ali su na platnom spisku, veliki problem jeste novac, ali su problem i pojedini rukovodioci koji ga neumjereno i neracionalno troše i kad ga ima i kad ga nema. Problem je u tome sto živimo u svijetu pohlepe, koja bi skupo mogla koštati cijeli ljudski rod.
Pored porodice i posla, poznato je da su Vam putovanja velika strast. Koja destinacija Vam je najdraža i šta još priželjkujete posjetiti?
Volim moj rodni grad Livno, neizmjerno volim Boku Kotorsku, uživam u ljepoti dalmatinske obale i hrvatskih otoka. Voljela bih ponovo otputovati u Indiju, koju sam već posjetila nekoliko puta!
piše : Marina Majkić Miletić
izvor : banjaluka.net.
