„ČUVARICA“ PRIRODE NA 101 NAČIN

Slobodanka Pavlović, profesor i dekan na Fakultetu za ekologiju na Nezavisnom univerzitetu u Banjoj Luci, član je svjetske asocijacije za upravljanje otpadom International Solid Waste Association. Slobodanka je i član  svjetske radne grupe za upravljanje medicinskim otpadom, te dobitnica  prve nagrade  “BiH Green Award  2017.“ u jednoj od kategorija na takmičenju koje je organizovala Ambasada SAD u BiH,  jedan od osnivača i aktivan član Udruženja građana „EKOSFERA“, ali i kreator i koordinator projekta “Otpadom ukrasi, Planetu spasi!”, koji već četiri godine sprovodi Udruženje EKOSFERA  u saradnji sa  Fakultetom za ekologiju (NUBL)

 

Ljubav prema prirodi je njena  misija, ali i način života i svakodnevnih aktivnosti. Kada toliko volite prirodu, svaka misao se svodi na to šta može da se uradi na njenom očuvanju.

Upravo  ovako počinje naša priča o Slobodanki Pavlović koja je doktor nauka u oblasti zaštite životne sredine, profesor i dekan na Fakultetu za ekologiju na Nezavisnom univerzitetu Banjaluka. Njene kvalifikacije kad je riječ o ekologiju tu samo počinju, pa onda slijedi niz zanimanja i titula koja idu uz njeno ime, jer  ona sarađuje sa brojnim nevladinim ali i vladinim organizacijama u realizaciji projekata i određenih aktivnosti.

– Prvi ciklus studija sam završila u Banjaluci, drugi u Beču a treći u Beogradu, pa tako izgleda da su mi gradovi na B suđeni, kaže Slobodanka i dodaje da je član  nekoliko profesionalnih asocijacija koje se bave problematikom zaštite životne sredine. Od toga, kao najvažnije izdvaja članstvo u svjetskoj asocijaciji za upravljanje otpadom (International Solid Waste Association) gdje je i član svjetske radne grupe za upravljanje medicinskim otpadom i dodaje da je  učestvovala u izradi i implementaciji  projekata sa brojnim institucijama i nevladinim organizacijama koje su direktno povezane sa podizanjem svijesti javnosti o odlaganju otpada i zaštiti životne sredine.

Ona je takođe i dobitnica  prve nagrade  “BiH Green Award  2017. ” u jednoj od kategorija na takmičenju koje je organizovala Ambasada SAD u BiH. Ali tu ne prestaje  niz akcija u kojima djeluje, pa dodajemo i to da je Slobodanka jedan od osnivača i aktivan član Udruženja građana „EKOSFERA“, ali  i kreator i koordinator projekta “Otpadom ukrasi, Planetu spasi!”, koji već četiri godine sprovodi Udruženje EKOSFERA  u saradnji sa  Fakultetom za ekologiju (NUBL).

Sve ovo govori koliki je Slobodanka borac za očuvanje okoline, jer se u ekološke akcije uključuje  na sve moguće načine, kao organizator, edukator, animator i  promoter.

– Uključujem se direktno i indirektno, bilo da se radi konkretno i direktno o čišćenju obala, sakupljanju razbacanog smeća, sadnji drveća ili vođenju radionica o važnosti biodiverziteta, vode, vazduha, zemljišta, otpada, našeg ekološkog otiska, škole u prirodi, ekološkog obrazovanja, ili indirektno, dijeljenjem pozitivnih priča i primjera preko društvenih mreža, opisuje nam Slobodanka i dodaje da je njen cilj da animira svojim primjerom i druge da mijenjaju navike, koje ne zahtijevaju nikakva odricanja, ali koje donose višestruku korist.

A način na koji ona ukazuje na buđenje ljubavi prema prirodi  je kaže vrlo jednostavno sprovesti u dijelo.

– Ja volim svoj posao i volim prirodu i onda vam dođe sasvim prirodno da ja drugima na svoj način pokazujem kako da i oni vole ovu našu zemlju i da uživaju u tim blagodetima, poručuje Slobodanka.

Ona takođe navodi da u svom radu više koristi  kreativne metode, nego kritike.

–  Situacija u našoj državi nije bajna i mnogo toga je loše, ali ako nekome još kažete da nešto mora da radi, u većini slučajeva ćete postići kontra efekat, ali  ovako na jedan zabavan i kreativan način podsjetite nekoga da su najbolje stvari u životu besplatne, poručuje ona i zaključuje da  mnogi tako i nauče nešto, a da to ni ne primjete.

Svi jedva čekaju lijepo vrijeme da idu roštiljati, popiti kaficu ili sok negdje uz vodu u hladovini ili u prirodi, ali njeno uživanje u prirodi je potpuno drugačije, reklo bi se da je naliko dječijoj igri.

– Ja volim da legnem na travu ili dekicu na travi i samo posmatram … krošnju drveta i osluškujem zvukove prirode. Vjetar koji se poigrava sa lišćem, zrake sunca koje krče grmlje i šiblje da se probiju do tla i onih malih biljaka koje se isprse u punoj snazi kada ih to sunce pomiluje. Volim da slušam cvrkut ptica, mada ponekad to zvuči i kao ozbiljna svađa. Volim žubor potoka, huk slapova, igranje valova. Volim da udahnem vazduh pun mirisa bagrema, jorgovana, borove šume, svježine rijeke. Volim sastaviti svoje dlanove i napraviti “posudicu” za bistu izvorsku vodu koja me miluje i rashlađuje i spolja a i iznutra. A kako tek volim posmatrati mjesec i zvjezde! Druženje i komuniciranje sa prirodom me čini zadovoljnom i srećnom i “napunim baterije” za izazove koji će se naći na mom putu.

Ovako nam Slobodanka slikovito pokušava dočarati svu ljepotu prirode i onda nam isključuje taj film, dovodeći nas pred pitanje da zamislimo kako bi bilo da te vode i šume nema, da tih biljčica, cvjetića i ptičica nema, da te trave pune krpelja nema.

–  Da se razumijemo, ne bi bio smak svijeta ali ne bi bilo tako lijepo i vjerovatno bi bili i mnogo nezadovoljniji, kaže ova žena koju možemo sa pravom nazvati zaljubljenikom u prirodu. Ne čudi što najviše voli da radi sa djecom, jer  kaže njihov pozitivan odgovor na ono što im ona ponudi,  njen osnovni pokretač i motiv. Preko aktivnosti koje organizuje pokušava da kroz stvaralaštvo, zabavu, sport i druženje kod djece svih uzrasta razvija pozitivan stav i odnos prema ekološkim temama, zdravlju i čistoći, a da pritom zainteresuje i ponekog “odraslog”.

– Prvi važan korak na ovom putu je objasniti djeci važnost  i “rok trajanja”  nas i Planete na kojoj živimo. Objasniti im zašto je dobro mijenjati loše navike u odnosu prema prirodi, jer djeca su ta koja mogu da nauče i poštuju „pravila igre“ i da isprave greške odraslih ali samo ako ovo shvate kao igru i zabavu!

Ona smatra da je djecu mnogo lakše zainteresovati i uključiti u  projekte, odnosno igrice, dok je sa odraslima to već komplikovanije. – Odmah se tu postavljaju pitanja  … a što ja, a ne oni, … a koliko ja imam koristi od toga, … a šta ti imaš od toga kad se toliko za to zalažeš, … joj vidi nje sa ovim volimo prirodu fazonima i slično, kaže ona ali dodaje da je ipak raduje činjenica što ima sve više odraslih koji bi se uključili u ekološke igre.

Prisjeća da je bilo nekoliko zahtijeva da napravi ekološke igre i radionice i za odrasle, jer  i oni žele da prođu poligon, da idu stazom izazvova, ili da naprave torbu od starog materijala ili korpicu od novina… – Koliko puta se desilo da djeca ostave to nešto što rade i nađu drugu zanimaciju dok odrasli ostanu i završavaju to nešto dok njihov smijeh nadjačava žamor djece  i dok ideje frcaju na sve strane šta bi sljedeće mogli uraditi, prepričava kroz smijeh profesorica.

Kad je riječ o navikama koje bi mogli usvojiti kao pojedinci i država, nije laka tema, jer spadamo u države koje imaju zakone  koji regulišu ovu oblast i koji su dobri, ali imamo problem kako to slovo na papiru sprovesti u djelo.

– Čini se da pitanja ekologije i životne sredine nikada nisu bila zastupljenija u medijima i da se sve više govori o problemima kao što su manjak pitke vode, klimatske promjene, razdvajanje otpada, energetska efikasnosti pa i shvatanje da je potrebno oko 500 godina da se plastična boca raspadne, objašnjava profesorica Slobodanka.

U ovoj eri informacionih tehnologija, ljudi imaju pristup znanju koja utiču na način na koji vide probleme u svijetu.

– Na primjer, znamo da postoji problem sa nestašicom vode za piće ne samo u afričkim zemljama već i u regionima u Evropi. Međutim, to nas ne upozorava da bi trebali pokrenuti akciju u smislu promjene navika korištenja vode. Iako imamo informaciju o tome još uvek ne vidimo vezu između zatvaranja slavine kada peremo zube i nestašice pitke vode širom zemlje. Ili, u najboljem slučaju, to vidimo, ali mislimo da je naš doprinos neznačajan , navodi ona kao  neke od glavnih problema.

Ona takođe objašanjava da ove veze često nisu toliko očigledne i pokušava to objasniti kroz primjere zagađenja vazduha u pojedinim gradovima u BiH. – Građani će prvo okriviti toplanu, saobraćaj i industriju, što u većini slučajeva i jesu najveći zagađivači, ali ti isti građani ne priznaju da je problem i u njima. Da i oni voze auta, da se i oni griju ako ne na toplanu onda imaju individualna ložišta koja su po brojnim istraživanjima označena kao veliki zagađivači, objašnjava ona.

Ponekad najbolji način za rješavanje pitanja zaštite životne sredine nije direktno rješavanje problema i  umjesto toga, trebali bi tražiti načine za promjenu našeg ponašanja.

– Evo uzmimo rijeke za primjer, već sam spomenula da se odazivam na akcije čišćenja rijeka. Možemo imati stotine dobrovoljaca da čistimo obale rijeka, ali to je privremeno rješenje. Osnovni problem što je da  jedan dio građana i privrednika nije briga za rijeku. Umesto da radimo na čišćenju otpada  treba da djelujemo preventivno edukujući i razvijajući empatiju prema rijekama u našim lokalnim zajednicama, jer je tu kaže Slobodanka riječ o sistemu.

Ne radi se samo o rijeci, njenim obalama i njenom koritu. Ovaj sistem uključuje i ljude i njihove percepcije, odluke i potrebe. – Mi vršimo pritisak na rijeku, a želimo da uživamo u njenim ljepotama. Potrebno je vrijeme da ljudi shvate i razumiju da mi kvarimo i da mi treba da popravimo ako želimo da sačuvamo ono što nam je ostalo. Treba da sagledamo cijelu sliku ili sistem a ne da gledamo samo dobar ili loš izolovan dio sistema, objašnjava nam Slobodanka. Ona takođe navodi kako možemo i druge animirati da se zapitaju o ekologiji.

– Prođemo pored deponije ili razbacanog smeća i uđemo u svoje sređeno dvorište. Ponekad treba da pokupimo i tuđe smeće jer će neko slijediti naš primjer. Kako mijenjamo navike mjenjamo i našu kulturu življenja. Svojim primjerom pokazujemo drugima. Globalno mijenjanje svijesti i kulture u saradnji sa odgovarajućim politikama i zakonima je ono što je dobitna kombinacija.

Njena borba za očuvanje prirode je često praćena i kroz komične situacije, ali joj to kaže ne smeta.  Za sebe kaže da je  pričljivica i  neozbiljna, pa mnogi ne vjeruju kada čuju da je profesorica, mada se  sa ovom konstatacijom njeni studenti ne bi složili  – Samo pričam, objašnjavam, gnjavim, motivišem, dosađujem, tupim o velikima i malima o raznim temama i aktivnostima koje su vezane za prirodu i njenu zaštitu. Tako da po tom pitanju već imam razne nadimke i parole koje se vezuju uz moje ime i pojavu … od onih da sam smećarka, doktor za smeće, da je smeće moj izvor sreće, ali i onih, kao npr., kada me moja bratična koja je svojevremeno ekologa poistovjećivala sa radnicima čistoće, svojim drugarima iz škole, onako teatralno i puna ponosa predstavila: „E ovo vam je ta moja tetka, čuvarica prirode!“. Ili kada prijatelji i poznanici naiđu na neki problem, vezano za pitanje zaštite prirode ili odlaganja neke vrste otpada, onda se mene sjete i  pitaju za savjet .. ili kada mi kažu “ Eee zamisli tamo sam vidio smeće razbacano svuda i sjetio sam se odmah tebe”. Ili  … “ ja taman  da frljacnem pivski čep kad mi ono iskoči Boba pred očima i priprijeti prstom!”

To što je  povezuju sa ekologijom i zaštitom prirode, smatra velikim uspjehom i to joj je kaže i motivacija kada god poklekne, jer se ponekad  dešava da pomislim kako je sve uzaludno. Al to kratko traje, jer dovoljno da je neko nazove i kaže … “Dooobar dan, zovem iz te i te škole samo da provjerimo kada počinjete sa aktivnostima jer se djeca pripremaju i sa nestrpljenjem očekuju vaše radionice i konkurse?”

U ovoj godini su u planu brojne aktivnosti za starije i mlađe, jer sarađuje sa brojnim ustanovama i udruženjima na nekoliko projekata. – Ono što je za nama, jesu radionice za predškolce na temu značaja vode i njene zaštite i pilot projekat primarne selekcije otpada u šest banjalučkih škola. Za sada mogu najaviti, kao član domaćin, Konferenciju za upravljanje medicinskim otpadom i sastanak svjetske radne grupe Internacionalne asocijacije za upravljanje otpadom (ISWA), po prvi put u BiH, 04. i 05. juna u Banjaluci.

Ostale aktivnosti  za male i za velike će biti  uskoro najavljene, a do tada ova „čuvarica prirode na 101 način“  nam šalje poruku u svom maniru : „čuvajte sebe, nađite vremena da bar ponekad i bar po malo radite i ono u čemu uživate, a ne samo ono što morate jer divan je i čudesan ovaj naš svijet, pa i zastanite ponekad i pomirišite pokoji cvijet!“

 

Novosti plus

One thought on “„ČUVARICA“ PRIRODE NA 101 NAČIN

  • 1 Maja, 2018 at 6:42 am
    Permalink

    Srdacni pozdravi za profesoricu Slobodanku i sva njena stremljenja

    Reply

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *